Vreme je gripa i drugih virusa. Deca su jedna od ugroženijih kategorija, jer virusi haraju obdaništima i školama.
Ipak, možete delovati na prve znake prehlade, a kako objašnjava moskovski pedijatar-otorinolaringolog, prof. dr Tatjana Garašćenko, koja savetuje roditeljima da pomognu svojoj deci primenom jednostavnog, prirodnog sredstva. Ovaj eliksir možete primeniti i na sebi, a ne samo na deci.
Njen savet je da je dovoljno da jednu kap soka od crnog (crvenog) luka pomešate sa pet kapi vode (koja je prethodno prokuvana i ohlađena). Da biste napravili sok od luka, treba očišćenu glavicu luka usitniti u kašu i onda iscediti sok.
Ovaj rastvor ukapavajte detetu u nos, pogotovo ako prehlada duže traje. Po jednu do dve kapi u svaku nozdrvu (zavisi od doba deteta), jedanput do tri puta dnevno. Ako dete odbija ukapavanje iz kapaljke, poslužite se sprejom za nos.
- Neka vas ne uplaši obilan iscedak iz nosa: na taj način lečimo čak i upalu sinusa. Nos se čisti i oslobađa od bakterija i virusa - kaže dr Tatjana Garašćenko.
Inaće, crveni luk deluje antioksidantno, u skladu sa sadržajem fenola i flavonoida, a dejstvo slabi od spoljašnjih opni ka unutrašnjim, što znači da u srži luka ima najviše ovih zdravih supstanci, prenosi magičnobilje.rs.
Magnezijum je jedan od najvažnijih minerala za ljudski organizam – učestvuje u više od 300 enzimskih reakcija.
Magnezijum pomaže u stvaranju energije, radu mišića, stabilizaciji nervnog sistema, zdravlju srca, jačanju kostiju i zuba, a istovremeno podržava i imunitet.
Takođe je ključan za sintezu proteina i nukleinskih kiselina, metabolizam ugljenih hidrata, masti i proteina, kao i za balans minerala poput kalcijuma, cinka i vitamina D.
Preporučena dnevna doza iznosi oko 320 mg za žene i 420 mg za muškarce, dok se tokom trudnoće i dojenja potrebe dodatno povećavaju. Stres, gojaznost, hronične bolesti (dijabetes, crevne bolesti) i upotreba određenih lekova (diuretici, antacidi) takođe povećavaju potrebu za unosom ovog minerala.
Iako se magnezijum može uneti hranom – orašastim plodovima, semenkama, lisnatim povrćem, mahunarkama i integralnim žitaricama – mnogi posežu za suplementima. Problem je što većina ljudi bira pogrešan oblik, piše Živim.hr.
Magnezijum u dodacima može biti vezan za anorganske spojeve (oksid, sulfat, klorid) ili organske kiseline i aminokiseline (glicinat, citrat, malat, treonat, taurat, orotat).
Organski oblici se bolje apsorbuju i nežniji su za probavu.
Anorganski oblici često deluju samo kao laksativi i slabije doprinose nadoknadi stvarnih potreba.
Najčešći oblici i njihove namene:
Magnezijum oksid – niska apsorpcija (oko 4%), koristi se uglavnom kao laksativ ili kod žgaravice.
Magnezijum sulfat (Epsom so) – slaba apsorpcija oralno, koristi se u kupkama za opuštanje mišića ili kao laksativ.
Magnezijum hlorid – bolja apsorpcija (20–30 odsto), često u obliku sprejeva, ulja ili kupki.
Magnezijum citrat – srednja apsorpcija (25–30 odsto), koristan kod umora, grčeva i povremenog zatvora.
Magnezijum laktat i glukonat – blagi oblici, pogodni za decu, starije osobe i one sa osetljivim želucem.
Magnezijum aspartat i malat – visoka apsorpcija (50–60 odsto), odlični za sportiste i osobe sa hroničnim umorom.
Magnezijum taurat i orotat – podržavaju zdravlje srca i izdržljivost.
Magnezijum glicinat (bisglicinat) – “zlatni standard”, apsorpcija do 80 odsto, blag za probavu, idealan kod stresa, nesanice i napetosti mišića.
Magnezijum treonat – prolazi krvno-moždanu barijeru, poboljšava pamćenje, koncentraciju i mentalnu oštrinu.
Za najbolju apsorpciju i toleranciju – glicinat.
Za energiju i hronični umor – malat.
Za zdravlje srca – taurat ili orotat.
Za mozak i koncentraciju – treonat.
Oksid i sulfat najviše služe kao laksativi ili u kupkama.
Najbolji prirodni izvori su:
Biljni izvori: pšenične mekinje, seme bundeve i suncokreta, pšenične klice, indijski oraščići, integralne žitarice (bulgur, integralna riža, ječam), mahunarke (pasulj, sočivo, grašak), zeleno lisnato povrće (spanać, blitva).
Voće: avokado, banana, urme, grožđice.
Tamna čokolada (70 odsto i više kakaa).
Životinjski izvori: riba (losos, skuša), piletina, govedina, svinjetina.
Apsorpciju magnezijuma otežavaju fitati, oksalati, prevelik unos kalcijuma i zasićenih masti, dok je poboljšavaju vitamin D, vitamin B6 i laktoza.
Blagi nedostatak često nastaje usled neuravnotežene ishrane, stresa, dijareje, dijabetesa, intenzivne fizičke aktivnosti, bolesti bubrega ili upotrebe diuretika.
Najčešći simptomi:
Mišići: grčevi (posebno noću), drhtanje, slabost, trnci.
Nervni sistem: nesanica, nervoza, anksioznost, depresija, problemi s koncentracijom.
Srce i krvni pritisak: aritmije, lupanje srca, povišen pritisak.
Probava: mučnina, povraćanje, gubitak apetita, zatvor.
Ostalo: umor, razdražljivost, povećana osetljivost na stres.
Normalna koncentracija magnezijuma u krvi iznosi 0,75–0,95 mmol/L. Nedostatak može biti blag (sa minimalnim simptomima) ili ozbiljan, sa izraženim mišićnim i srčanim tegobama.
Ako sumnjate na nedostatak magnezijuma, najbolje je uraditi laboratorijske analize i posavetovati se sa lekarom pre uzimanja suplemenata.
Neobična želja za hranom poput čokolade, pice ili čak celih limunova često je tipična za trudnoću, ali sličan fenomen može predvideti određene vrste raka, tvrde lekari.
Istraživanja pokazuju da žudnja za određenom hranom može biti povezana s nekim vrstama raka, uključujući rak dojke i jajnika. Baš kao što žudnja i odbojnost tokom trudnoće obično nestaju nakon rođenja bebe, promene u ukusu uzrokovane rakom takođe nestaju nakon lečenja - piše Nova.rs.
„Mnogi doktori veruju da im telo šalje signale mnogo pre dijagnoze. Jedan od najneočekivanijih je iznenadna i gotovo opsesivna želja za određenom vrstom hrane. Dva do tri meseca pre dijagnoze bolesti, osoba može postati opsednuta hranom koja joj se ranije uopšte nije sviđala. Nije to samo ‘želim slatku poslasticu’, već telo vrišti: ‘Daj mi ovo odmah’.“
U jednom intervjuu, prenosi Govorise, doktor je rekao: „Kod pacijenata sa tumorima gastrointestinalnog trakta jaka želja za slatkišima se pojavljuje nekoliko meseci pre dijagnoze. Ljudi jedu sladoled po kilogramu, iako ih ranije nisu zanimali slatkiši. Objašnjenje je jasno – ćelije raka brže koriste glukozu od zdravih ćelija, pa mozak počinje da programira ponašanje kako bi ‘hranio’ bolest.“
Treba dodati da i neki drugi stručnjaci naglašavaju da su pre svega hitno potrebna dalja istraživanja i da je ideja, na primer, da treba izbegavati šećer kako bi se sprečio rast raka – neosnovana. Još nema dokaza da je žudnja za šećerom simptom raka, a navodna veza između raka i šećera je duga i složena, prenosi.
Jedan influenser je takođe izvestio o ovom neobičnom fenomenu, ali je spomenuo potpuno drugačije vrste hrane.
Između ostalog, u videu koji je na Instagramu pogledalo skoro dva miliona ljudi, otkrila je slučaj žene koja je kasnije saznala da ima rak bubrega i tvrdila da može piti „sok od kiselih krastavaca direktno iz čaše uz kolačić“. Druga osoba je navodno postala opsednuta mlečnim proizvodima. Porodica je mislila da je to samo „prelazna faza“.
Neka istraživanja takođe sugerišu da nije toliko važna vrsta hrane, već stvarne promene u prehrambenim navikama, bilo da se radi o povećanoj ili potpuno smanjenoj želji za hranom.
Pre više od 40 godina, dr Tarstan Brvin iz Instituta za onkologiju u Glazgovu izvestio je da je svaki četvrti njegov pacijent opisao kako je, u mesecima koji su prethodili dijagnozi, naizgled neobjašnjivo izgubio apetit za hranom ili pićem u kojima je ranije uživao.
Jedan je rekao da mu je čaj postao „odvratan“, drugi da sir „ima ukus žvakaće gume“, a treći da su kobasice postale „gumene“. Sve je to nestalo kada su započeli lečenje raka.
U pregledu studija iz 2022. godine, koje su analizirale sedam istraživanja na ovu temu, italijanski istraživači su, između ostalog, primetili da „žudnja za hranom može biti povezana s rakom dojke, limfomom, rakom jajnika i endometrijuma“.
U članku objavljenom u Međunarodnom časopisu za istraživanje okruženja i javnog zdravlja, istraživači su naveli da pacijenti pokazuju veću želju za hranom uopšte i za određenim grupama hrane, poput brze hrane, slatkiša, ugljenih hidrata, skrobne hrane i masti.
„Snažno preporučujemo praćenje prehrambenih navika kod pacijenata obolelih od raka, kako prilikom prve posete, tako i tokom praćenja, kako bi se na vreme otkrile sve promene u prehrambenim navikama“, navode istraživači.
Međutim, naglasili su da zbog ograničenog broja studija „još uvek postoji velika praznina u znanju“.
„Bolje razumevanje prehrambenih navika pacijenata i preživelih od raka izuzetno je važno za pružanje odgovarajuće zdravstvene podrške“, dodali su.
Riba se često smatra jednom od najzdravijih namirnica. Bogata je omega-3 masnim kiselinama, visokokvalitetnim proteinima i važnim vitaminima koji pozitivno utiču na zdravlje srca i mozga.
Međutim, iako je veoma hranljiva, važno je ne preterivati. U nekim slučajevima, prekomerni unos ribe može izazvati probleme poput nakupljanja žive u telu, poremećaja varenja ili alergijskih reakcija, prenosi Index.hr.
Jedan od glavnih rizika česte konzumacije ribe je izloženost živi. Neke velike morske ribe, poput tune, sabljarke, ajkule i kraljevske skuše, sadrže više žive jer je prisutna u lancu ishrane u okeanima.
Ako se takva riba često jede, živa se može postepeno nakupljati u telu i izazvati ozbiljne zdravstvene probleme.
Prema jednoj studiji, jedna porcija konzervirane tunjevine nedeljno (oko 80 grama za odrasle i 40 grama za decu) ne predstavlja veći rizik, ali rizik se povećava ako se riba konzumira češće.
Previše žive može uticati na nervni sistem i izazvati simptome poput glavobolje, gubitka pamćenja, tremora i promena raspoloženja.
Deca su posebno osetljiva, a kod trudnica, visoka izloženost živi može uticati na razvoj fetusa.
Ako se riba ne skladišti ili ne kuva pravilno, može postati izvor bakterija, parazita ili toksina. Konzumiranje pokvarene ili sirove ribe može izazvati stomačne probleme poput mučnine, povraćanja, dijareje i bolova u stomaku.
Neke vrste ribe mogu sadržati parazite, poput pantljičara, koji se uništavaju samo kuvanjem.
Jela od sirove ribe, poput sušija, povećavaju rizik od infekcije, posebno kod ljudi sa oslabljenim imunološkim sistemom.
Riba je jedan od najčešćih uzroka alergijskih reakcija na hranu. Simptomi mogu varirati od blagog osipa i svraba do ozbiljnih reakcija poput otežanog disanja.
U retkim slučajevima može doći do anafilakse – stanja koje zahteva hitnu medicinsku pomoć. Ljudi koji znaju da su alergični trebalo bi u potpunosti da izbegavaju ribu.
Omega-3 masne kiseline imaju mnogo zdravstvenih koristi, ali ih treba konzumirati umereno. Visoke doze mogu razrediti krv i povećati rizik od krvarenja, posebno kod ljudi koji već uzimaju lekove za razređivanje krvi.
U nekim slučajevima, krvni pritisak može postati i prenizak, što može izazvati umor ili vrtoglavicu.
Način na koji ih pripremate pravi razliku
Riba koja je grilovana, kuvana ili pečena bez puno masti je idealna. Međutim, pržena riba ili riba u jakim sosovima može biti bogata kalorijama i nezdravim mastima.
Redovna konzumacija takvih jela može dovesti do povećanja telesne težine i visokog holesterola. Dakle, problem nije sama riba, već način na koji se priprema.
Ako jedete ribu umereno i pažljivo birate vrste i načine pripreme, možete uživati u njenim blagodetima bez straha. Evo nekoliko korisnih saveta:
Jedite ribu dva do tri puta nedeljno.
Izaberite ribu sa niskim nivoom žive, kao što su losos, sardine ili pastrmka.
Uvek temeljno kuvajte ribu, posebno ako je zamrznuta ili sirova.
Trudnice, dojilje i mala deca treba da izbegavaju ribu sa visokim nivoom žive.
Pripremajte ribu na zdravije načine - kuvanjem na pari, pečenjem ili roštiljanjem umesto prženja.
Nepoznati termini poput celulozne gume, maltodekstrina, sojinog lecitina ili karagenana mogli bi vas navesti da se zapitate da li su zdravi ili ne.
Koga ne zbunjuju određeni sastojci navedeni na etiketi hrane?
Ima ih gotovo 200 stotine, najčešći su sojin lecitin, karagenan, maltodekstrin, celulozna guma. Reč je o vrstama aditiva za hranu, definisanih kao supstance koje se obično ne nalaze u hrani, ali se dodaju da bi se poboljšala tekstura, ukus ili boja. Takođe produžavaju rok trajanja odlaganjem rasta bakterija i kvarenja.
Aditivi u ultra-prerađenoj hrani sve se više dovode u pitanje kao mogući doprinosioci zdravstvenim problemima. Međutim, istraživanja u ovoj kategoriji hrane u vezi sa ljudskim zdravljem su još uvek oskudna. Ne postoje zlatni standardni biomarkeri ili mere bolesti dostupne u vezi sa aditivima u hrani. Takođe je teško izdvojiti efekte jednog aditiva, jer ultra-prerađena hrana obično sadrži nekoliko aditiva, kao i dodatni šećer, so ili nezdrave masti.
U nastavku istražujemo neke uobičajene aditive u hrani koji su generalno priznati kao bezbedni (GRAS), definišući šta su, zašto se dodaju i sve poznate uticaje na zdravlje.
Šta je to?
Karagenan je polisaharid (dugačak niz ugljenih hidrata) koji dolazi iz crvenih morskih algi. Postoje dve vrste karagenana: nerazgrađeni (prehrambeni kvalitet) i razgrađeni (poligenan). Nerazgrađeni karagenan se obrađuje alkalnim supstancama i odobren je za upotrebu u hrani. Razgrađeni karagenan se obrađuje kiselinom i nije odobren kao aditiv za hranu.
Čemu služi?
Karagenan prehrambene klase je zgušnjivač, stabilizator, sredstvo za želiranje i emulgator.
Šta radi?
Karagenan prehrambene klase je zgušnjivač, stabilizator, sredstvo za želiranje i emulgator.
Koje namirnice mogu da ga sadrže?
sladoled
puding
sojino mleko
čokoladno mleko
jogurt
formula za bebe
džemovi/želei
prelivi za salate
pivo
delikatesi
konzervirano meso
Zabrinutost zbog karagenana uglavnom se zasniva na degradiranom obliku (ne koristi se u hrani).
Laboratorijske i studije na životinjama pokazuju da degradirani karagenan može da izazove hroničnu upalu creva, smanjiti debljinu zaštitne sluzokože creva i smanjiti raznolikost crevnog mikrobioma.
Druge studije na životinjama pokazuju da može izazvati čireve i tumore creva.
Iz tog razloga, Međunarodna agencija za istraživanje raka (IARC) klasifikovala je degradirani karagenan kao "moguće kancerogen za ljude".
Kontroverza je nastala čak i oko karagenana prehrambene klase kada su ljudi pitali da li se može pretvoriti u štetni degradirani oblik u ljudskim crevima zbog izlaganja želudačnoj kiselini. Pa ipak, istraživanja nisu mogla da potkrepe ovu teoriju. Klinička ispitivanja karagenana na ljudima i njegovih efekata na zdravlje creva i bolesti poput inflamatorne bolesti creva (IBD) su malobrojna i koriste se veoma male veličine uzoraka kratkog trajanja, tako da su rezultati neubedljivi. Nije jasno da li sam karagenan ili način ishrane koji je bogat ultra-prerađenom hranom niske hranljive vrednosti koja sadrži karagenan, između ostalih aditiva za hranu, igraju ulogu u pogoršanju IBD-a.
Šta je to?
Celuloza se prirodno nalazi u svim biljkama, dajući im strukturu i delujući kao dijetetsko vlakno. Celuloza kao aditiv za hranu naziva se karboksimetil celuloza ili celulozna guma, koja se dobija iz drvene pulpe tretirane sirćetnom kiselinom (tj. sirćetom).
Čemu služi?
Koristi se kao emulgator i zgušnjivač.
Koje namirnice mogu da je sadrže?
Prirodno se javlja u svim biljnim namirnicama, uključujući:
voće i povrće
integralne žitarice
mahunarke
orašasti plodovi
semenke
Kao aditiv za hranu, koristi se u:
prelivima za salate
sosovima
sladoledu
rendanim sirevima
jogurtu
krem siru
pecivima bez glutena
Može delovati kao laksativ jer se ne vari u telu i dodaje stolici zapreminu. Može pomoći u regulisanju glukoze u krvi i povećati osećaj sitosti. Konzumiranje previše celuloze, na primer iz suplemenata ili previše biljne hrane odjednom, može dovesti do stomačnih tegoba, nadimanja, gasova i dijareje.
U studijama na životinjama je utvrđeno da celulozna guma povećava upalu creva i menja crevni mikrobiom, sa spekulacijama da bi mogla negativno uticati na ljude sa inflamatornom bolešću creva. Međutim, nedostaju studije na ljudima i bilo bi teško utvrditi isključivi efekat celulozne gume kao aditiva u prerađenoj hrani koja obično sadrži nekoliko drugih aditiva.
Šta je to?
Guar guma je polisaharid napravljen od mahunarke koja se zove guar pasulj. Deluje kao rastvorljivo vlakno koje apsorbuje vodu i formira gel.
Čemu služi?
Koristi se kao zgušnjivač, vezivo i emulgator za stvaranje guste teksture koja se ne razdvaja.
Koje namirnice mogu da je sadrže?
prelivi za salate
jogurt
sosovi
biljna mleka
sladoled
konzervirane supe
Guar guma deluje kao rastvorljivo vlakno koje može usporiti varenje u crevima, što može pomoći u ublažavanju skokova šećera u krvi. Meta-analiza randomizovanih kontrolisanih ispitivanja otkrila je da guar guma kao suplement smanjuje ukupni holesterol i "loš" LDL holesterol kod učesnika, ali ne i trigliceride ili "dobar" HDL holesterol.
Mala ispitivanja na ljudima pokazuju da može pomoći u smanjenju zatvora kod osoba sa sindromom iritabilnog creva. Takođe deluje kao prebiotik koji hrani crevne mikrobe u crevima, što dovodi do proizvodnje korisnih masnih kiselina kratkog lanca. Međutim, neke studije na životinjama su otkrile da guar guma povećava rizik od kolitisa, što je upala debelog creva.
Potrebna su ispitivanja na ljudima kako bi se dalje istražilo da li može igrati ulogu u inflamatornim bolestima creva i drugim poremećajima varenja. Ljudi koji su osetljivi na dijetetska vlakna uopšte mogu iskusiti digestivne tegobe kada jedu guar gumu u velikim količinama, što potencijalno može izazvati gasove, nadimanje, grčeve u stomaku ili dijareju.
FDA je zabranila upotrebu guar gume u suplementima za mršavljenje koji se izdaju bez recepta nakon što je višestruko prijavljeno da je jedan brend koji sadrži veoma visoke koncentrovane količine guar gume izazvao blokade u jednjaku kada se uzima bez dovoljno tečnosti.
Šta je to?
Ksantan guma je polisaharid koji se dobija bakterijskom fermentacijom šećera iz pšenice, kukuruza, mlečnih proizvoda ili soje.
Čemu služi?
Koristi se kao zgušnjivač, emulgator, vezivo i stabilizator za stvaranje glatke, guste teksture. Vezuje vodu i deluje slično kao gluten u stvaranju vlažne elastične teksture u pečenim proizvodima, pa se često koristi u pakovanoj hrani bez glutena.
Koje namirnice mogu da je sadrže?
Prelivi za salate
sosovi
brašno bez glutena
konzervirane supe
sladoled
biljna mleka
Kao što se vidi i kod drugih polisaharidnih aditiva, ksantan guma može da ima umeren efekat na snižavanje šećera u krvi ili holesterola u krvi, ali istraživanja na ljudima su oskudna.
Neke laboratorijske studije su eksperimentisale sa dodavanjem ksantan gume u rafinisane namirnice od brašna poput keksa ili belog hleba kako bi se smanjilo glikemijsko opterećenje, ali to su novi pristupi koji zahtevaju više istraživanja.
Ksantan guma može da ima laksativno dejstvo ako se jede u velikim količinama i može izazvati nelagodnost u stomaku kod osoba osetljivih na dijetetska vlakna uopšte.
Utvrđeno je da ksantan gumu razlažu specifični crevni mikrobi, koji proizvode masne kiseline kratkog lanca. Međutim, uticaj ksantan gume na crevni mikrobiom zahteva više istraživanja.
Šta je to?
Maltodekstrin je beli prah proizveden od pšenice, kukuruza, pirinča ili krompirovog skroba.
Čemu služi?
Koristi se za poboljšanje ukusa i teksture hrane i produženje roka trajanja.
Koje namirnice ga mogu sadržati?
sosovi
žitarice
čips
pržena hrana
jogurt
gazirana pića
sportska pića
Maltodekstrin je visoko prerađeni prah dobijen iz skroba, koji se razlaže na glukozu i brzo apsorbuje u crevima. Ovo može izazvati brzi porast šećera u krvi, pa bi osobe sa predijabetesom i dijabetesom trebalo da budu svesne ovog sastojka u prerađenoj hrani.
Studije na životinjama pokazuju da može negativno uticati na crevni mikrobiom i može povećati upalu creva, poput kolitisa.
Osobe sa alergijom na pšenicu ili netolerancijom na gluten trebalo bi da budu svesne da ako je oblik maltodekstrina dobijen iz pšenice, može sadržati tragove pšenice ili glutena, proteina u pšenici. Ako je tako, etiketa na pakovanju hrane treba da navede pšenicu kao sastojak.
Šta je to?
Sojin lecitin je aditiv koji se ekstrahuje iz sojinog ulja. Čemu služi?
Koristi se kao emulgator i poboljšava osećaj u ustima i teksturu hrane.
Koje namirnice ga mogu sadržati?
prelivi za salate
sosovi
sladoled
jogurt
margarin
peciva
čokolada
Ljudi koji izbegavaju soju zbog alergija ili drugih zdravstvenih razloga mogu se pitati da li sojin lecitin sadrži soju. Alergena proteinska komponenta u sojinim namirnicama se obično uklanja tokom obrade, tako da bi sojin lecitin trebalo da bude bezbedan kod alergije na soju, osim ako alergija nije veoma teška.
Iako postoje obimna istraživanja o zdravstvenim efektima sojinih proteina i sojinih izoflavona, malo je toga o sojinom lecitinu.
Nekoliko laboratorijskih studija i malih kliničkih ispitivanja sugerišu da sojin lecitin može imati blagotvorno dejstvo na nivo holesterola, ali je potrebno više dokaza, preneo je portal nutritionsource.
Dr Tamara Jelikić, dermatovenerolog, u tekstu objašnjava gde sve osim na koži melanom može pojaviti i kako prepoznati i lečiti ovo stanje
Melanom je najagresivniji oblik raka kože koji nastaje iz melanocita – ćelija odgovornih za proizvodnju pigmenta melanina. Može se razviti na postojećem mladežu ili na prethodno nepromenjenoj koži. Pored kože, može se ispoljiti i u oku, mukoznim membranama ili ispod noktiju.
U početnim fazama, melanom može izgledati kao običan mladež, ali se razlikuje po nepravilnim ivicama, promenama u boji i brzom rastu.
Dijagnoza se postavlja dermatološkim pregledom, često uz pomoć dermoskopije, a potvrđuje se patohistološkim nalazom nakon uklanjanja sumnjive promene, piše Stetoskop.info.
„Melanom je najopasniji oblik raka kože jer se brzo širi na druge delove tela, uključujući limfne čvorove i unutrašnje organe. Ako se ne leči na vreme, može biti smrtonosan. O njegovom značaju govori i to što predstavlja peti najčešći malignitet u svetu kod oba pola”, objašnjava dr Jelikić.
Prema podacima, u Srbiji se godišnje dijagnostikuje oko 700 novih slučajeva melanoma.
Najugroženiji su ljudi koji:
imaju svetlu kožu,
svetle oči,
veliki broj mladeža
ili su često izloženi suncu bez zaštite.
Takođe, osobe koje su već imale melanom ili imaju članove porodice sa ovom bolešću imaju povećan rizik. Distribucija po polu je različita u zavisnosti od uzrasta – u populaciji od 30 do 35 godina češće se javlja kod žena, zbog veće izloženosti suncu i korišćenja solarijuma. Zbog toga je izuzetno važna prevencija i redovni dermatološki pregledi.
„Oko 200 pacijenata svake godine izgubi život zbog melanoma”, ističe dr Jelikić.
Zaštita od UV zračenja je ključna u prevenciji melanoma. Preporučuje se:
nošenje zaštitne odeće, kao što su šeširi, naočare i majice dugih rukava,
korišćenje krema sa visokim SPF faktorom,
izbegavanje boravka na suncu od 10 do 17 časova,
ne korišćenje solarijuma i UV lampi tokom kozmetičkih tretmana,
redovni samopregledi kože i pregledi dermatologa.
Kreme sa zaštitnim faktorom potrebno je naneti 30 minuta pre izlaganja suncu i obnavljati ih na svaka 2–3 sata.
Deca do šest meseci ne treba uopšte da se izlažu sunčevim zracima, a starijoj se preporučuje nošenje odeće sa zaštitnim UV filterom. Ove mere značajno smanjuju rizik od razvoja melanoma.
„Da! Korišćenje solarijuma povećava rizik od razvoja melanoma. Samo jedan boravak u solarijumu povećava rizik za nastanak melanoma za 20%. UV zračenje iz solarijuma može izazvati oštećenje DNK u koži, što dovodi do nastanka malignih promena. Zbog toga se savetuje izbegavanje solarijuma i drugih izvora UV zračenja”, naglašava dr Jelikić.
Od 2019. godine u Srbiji je zabranjeno korišćenje solarijuma za osobe mlađe od 18 godina, dok je za ostale potrebna pisana saglasnost uz upozorenje o rizicima koje solarijum nosi.
„Ne, melanomi se ne moraju uvek manifestovati kao neobični mladeži. Međutim, promene u boji, obliku ili veličini mladeža mogu biti znak upozorenja. Zbog toga je važno redovno obavljati dermoskopske preglede kože, koji omogućavaju detaljniju analizu promena koje nisu vidljive golim okom”, ističe dr Jelikić.
Da li je istina da samo mladeži koji krvare i bole treba da nas zabrinu?
„Ne. Krvarenje i bol su često znak povrede mladeža. Zbog toga je uvek potrebno obaviti dermoskopski pregled kod dermatologa kako bi se utvrdilo da li je potrebna dodatna dijagnostika ili uklanjanje mladeža”, navodi dr Jelikić.
„Javite se dermatologu ukoliko primetite promenu na koži koja je novonastala, ili je ranije postojala, ali raste, menja boju, nejasnih je ivica ili vam je prosto drugačija u odnosu na raniji izgled ili druge promene na koži”, objašnjava dr Jelikić.
Ukoliko ne primećujete gore opisane promene, dovoljan je dermoskopski pregled kože jednom godišnje. Ako ste ranije operisali melanom ili neki drugi tumor kože, potrebno je redovno praćenje po savetu dermatologa.
Ukoliko se melanom otkrije u najranijim fazama, poznatim kao in situ, njegovo hirurško uklanjanje se smatra izlečenjem, jer je u tim fazama tumor ograničen samo na površne slojeve kože i nije došlo do širenja u dublje slojeve kože i udaljene organe.
Takođe, dijagnoza melanoma u ranijoj fazi smanjuje rizik od nastanka udaljenih metastaza i ima bolju prognozu.
„Ne, pravilno uklanjanje mladeža ne izaziva širenje melanoma. Naprotiv, ako se sumnja na melanom, njegovo hirurško uklanjanje je ključno za ranu dijagnozu i kasnije adekvatno lečenje i praćenje”, navodi dr Jelikić.
Melanom je ozbiljno, ali u velikoj meri preventabilno oboljenje kože. Redovni pregledi kod dermatologa, odgovorno ponašanje na suncu i izbegavanje solarijuma značajno smanjuju rizik od njegovog nastanka.
„Ključ je u ranom otkrivanju – promene na koži ne treba ignorisati, već ih blagovremeno proveriti. Briga o zdravlju kože nije samo estetsko pitanje, već i pitanje života”, poručuje dr Jelikić.
Prema Harvardskoj školi javnog zdravlja, grašak sadrži jedinjenja poznata kao antinutrijenti.
Grašak je omiljeno povrće mnogih ljudi, cenjeno zbog bogatstva vlaknima, vitaminima i antioksidansima.
Iako je svakako koristan deo uravnotežene ishrane, prekomerna dnevna konzumacija može dovesti do neželjenih efekata, kao što su nadimanje, slabija apsorpcija minerala i opterećenje bubrega, prenosi Index.hr.
Prema Harvardskoj školi javnog zdravlja, grašak sadrži jedinjenja poznata kao antinutrijenti - među njima lektini i fitinsku kiselinu. U velikim količinama mogu smanjiti apsorpciju hranljivih materija i izazvati loše varenje. Zbog toga je ključno konzumirati grašak umereno i pravilno ga pripremiti.
Veće količine zelenog graška mogu izazvati nadimanje i gasove. To se dešava zbog visokog sadržaja vlakana i određenih vrsta ugljenih hidrata koje telo ne može u potpunosti razgraditi u tankom crevu.
Ovi nesvareni sastojci zatim fermentišu u debelom crevu, što dovodi do gasova i nelagodnosti.
Da biste to izbegli, preporučuje se postepeno povećanje unosa vlakana i izbegavanje previše graška odjednom. Tako se digestivni sistem može lakše prilagoditi.
Zeleni grašak sadrži antinutrijente koji mogu smanjiti apsorpciju važnih minerala iz hrane, posebno gvožđa, kalcijuma i cinka. Ova jedinjenja se vezuju za minerale u digestivnom sistemu i otežavaju njihovu apsorpciju.
Dobra vest je da kuvanje značajno smanjuje nivoe antinutrijenata. Potapanje u vodu i temeljno kuvanje graška dodatno pomaže u smanjenju njihovog efekta.
Međutim, konzumiranje velikih količina graška svakog dana može dugoročno uticati na vaš nutritivni status.
Grašak je bogat biljnim proteinima, ali velika količina proteina u ishrani može biti izazov za bubrege, posebno kod ljudi koji već imaju bolesti bubrega. Povećan unos proteina zahteva dodatni rad bubrega, a to može dovesti do komplikacija.
Takođe, prekomerna konzumacija graška može povećati nivo mokraćne kiseline u organizmu, što u nekim slučajevima izaziva bol u zglobovima.
Grašak je hranljiv i vredan dodatak ishrani, ali ključ je u umerenosti. Obratite pažnju na količinu i pokušajte da u svoju ishranu uključite raznovrsno povrće.
Pravilna priprema graška, koja uključuje potapanje u vodu i kuvanje, smanjuje neželjene efekte i čini ga bezbednim i zdravim delom svakodnevne ishrane.
Zdravlje jetre je često u senci popularnijih tema poput zdravlja creva, ali reč je o organu koji je presudan za ceo organizam.
Hronične bolesti jetre, uključujući cirozu, sve su češći uzrok smrtnosti, a procene pokazuju da će do 2040. više od 40 odsto ljudi razviti nealkoholnu masnu bolest jetre.
Stručnjaci upozoravaju da i najmanje promene u načinu života mogu da imaju značajan učinak na očuvanje zdravlja ovog organa.
Jedna od najjednostavnijih strategija je, kako kaže gastroenterološkinja dr Džulija Vatašeril, jednostavno "se pokrenuti".
"Fokusiranje na male promene koje se mogu da se održe dugoročno je ključno. Sam čin ustajanja jednostavan je da se zapamtiti i većina ljudi to može da učini odmah", naglašava za EatingWell.
Time se ne podstiče samo bolji rad jetre, već i niz zdravih navika poput veće fizičke aktivnosti, kvalitetnijeg sna i bolje ishrane.
Ustajanje i stajanje više tokom dana pridonosi očuvanju mišićne mase, što je posebno važno za osobe koje imaju bolesti jetre poput ciroze, jer često pate od slabosti uzrokovane gubitkom mišića. Istraživanja pokazuju i da ovakva jednostavna aktivnost pomaže održavanju nivoa šećera u krvi pod kontrolom.
"Masna bolest jetre veruje se da odražava insulinsku rezistenciju", objašnjava gastroenterolog i hepatolog dr Arvind Redi, dodajući da zdrava ishrana i redovna fizička aktivnost smanjuju taj rizik i sprečavaju bolesti poput dijabetesa i hipertenzije.
Kako ističe dr Vatačeril, "jetra je sedište metabolizma, u stalnom biološkom razgovoru s mišićima i masnim tkivom".
Ustajanje i kretanje tako direktno pridonosi njenoj funkciji, reguliše metabolizam i smanjuje opterećenje - prenosi B92.
Dijetetičarka Šarlot Martin zaključuje: "Usredsređivanje na ograničavanje nezdravih navika i dodavanje pozitivnih čini zdravlje jetre delom celokupnog životnog stila, a ne strogim odricanjem."
Dekubitalne rane, poznate i kao rane od pritiska ili dekubitus, nastaju kada je određeni deo kože i potkožnog tkiva duže vreme izložen pritisku, najčešće iznad koštanih izbočina (krsna kost, pete, kukovi, laktovi). Ovaj pritisak ometa cirkulaciju krvi u tom području, što dovodi do oštećenja kože i dubljih struktura. Posebno su ugroženi nepokretni pacijenti, osobe posle operacija, kao i stariji bolesnici sa smanjenom pokretljivošću.
Najbolji način borbe protiv dekubitusa je sprečiti njegov nastanak. Prevencija uključuje:
- Redovno menjanje položaja pacijenta – preporučuje se okretanje svaka 2 sata.
- Održavanje čiste i suve kože – higijena i upotreba zaštitnih krema smanjuju rizik od oštećenja.
- Kontrola ishrane i hidratacije – adekvatan unos proteina, vitamina i tečnosti podržava zdravlje kože.
- Upotreba antidekubitalnih pomagala – posebno antidekubitalni dušeci ravnomerno raspoređuju pritisak, smanjujući opterećenje na rizičnim tačkama. Antidekubitalni jastuci dodatno štite posebno osetljiva mesta poput peta, laktova ili repne kosti.
Ako do dekubitusa ipak dođe, potrebno je odmah reagovati:
- Čišćenje i nega rane prema preporuci medicinskog osoblja.
- Zaštita kože oko rane od dodatnog oštećenja.
- Primena odgovarajućih obloga.
Jedan od često korišćenih proizvoda je Mepilex Border Sacrum – specijalizovani flaster dizajniran za područje krsne kosti. Apsorbuje i zadržava eksudat (vlagu iz rane) i održava vlažnu sredinu pogodnu za zarastanje. Zahvaljujući mekom silikonskom sloju menjanje obloge je znatno olakšano i bezbolno za pacijenta.
Dekubitalne rane mogu značajno narušiti kvalitet života pacijenata, ali uz pravovremenu prevenciju i upotrebu pomagala poput antidekubitalnih dušeka, jastuka i specijalnih obloga, njihova pojava se može svesti na minimum, a proces zarastanja znatno ubrzati. Briga o koži je jednako važna kao i briga o opštem zdravstvenom stanju pacijenta.
Kuvana jaja nude jednostavnost i manje kalorija, dok omlet nudi više opcija za raznovrstan i hranljiv obrok.
Doručak često pokreće diskusije - da li je bolje jesti kuvano jaje ili omlet, posebno ako želite da smršate? Gastroenterolog dr Pal Manikam objašnjava da su obe opcije dobre, ali izbor zavisi od vaših ciljeva, prenosi Index.hr.
Kuvana jaja nude jednostavnost i manje kalorija, dok omlet nudi više opcija za raznovrstan i hranljiv obrok.
Ali njegova najvažnija poruka je: ne preskačite žumance. Ono je ključ osećaja sitosti i zdravog metabolizma.
Kuvano jaje je jedan od najjednostavnijih doručaka. Ne sadrži dodatne masti i začine, lako se priprema i ima malo kalorija. Zbog toga je odličnim izborom za svakoga ko želi da smrša, posebno ako pazi na unos kalorija.
Dr Manikam objašnjava da kuvana jaja obezbeđuju dovoljno proteina da se duže osećate siti, a njihova prenosivost ih čini idealnim rešenjem i za užinu. Pored toga, ne gube hranljivu vrednost ako se konzumiraju hladna.
Ako vam brzo dosade kuvana jaja, omlet može biti odlična alternativa. Možete mu dodati povrće poput spanaća, paradajza ili crnog luka, kao i začinsko bilje. Na ovaj način doručak postaje bogatiji, ukusniji i hranljiviji.
Iako se za pripremu koristi ulje, gastroenterolog ističe da umerena količina zdravih masti, poput maslinovog ulja, neće oštetiti vašu ishranu. Naprotiv, pomoći će boljoj apsorpciji vitamina i dužem osećaju sitosti.
Omlet je lako prilagoditi. Može biti lagani jutarnji obrok ili bogat ručak posle treninga. Upravo ta svestranost olakšava održavanje zdrave ishrane na duži rok.
Jedno od najčešćih pitanja je: koliko jaja dnevno je previše? Stručnjaci kažu da je jedno do dva jajeta dnevno bezbedno za većinu zdravih ljudi. Aktivni ljudi mogu jesti više, u zavisnosti od svojih potreba.
Dr Manikam ne preporučuje tačno brojanje jaja, već savetuje da ih kombinujete sa povrćem, integralnim žitaricama i zdravim mastima. Na taj način ćete dobiti uravnotežen i hranljiv obrok koji podržava vaše ciljeve.
Mnogi, u želji da smanje kalorije, bacaju žumance, ali to je velika greška. Dr Manikam naglašava da je žumance puno vitamina i zdravih masti koje vam pomažu da se osećate siti i podržavaju vaš metabolizam.
Žumance sadrži vitamine A, D, E, K i B12, gvožđe i druge važne hranljive materije. Osim ako vam lekar nije posebno preporučio drugačije, nema razloga da ga izbegavate. Čini jaje kompletnim obrokom.
Odgovor zavisi od vas. Ako vam je cilj jednostavnost i kontrola kalorija, izaberite kuvano jaje. Ako više volite raznovrsnost i bogatiji doručak, pripremite omlet.
Bez obzira na vaš izbor, ne zaboravite da uključite žumance, jer ono sadrži većinu hranljivih materija koje jaje čine tako vrednim.
Dakle, ne postoji univerzalni odgovor. I kuvana jaja i omleti mogu biti odličan izbor ako ih pripremite na pametan način.
Jaje je jedna od najzdravijih i najpristupačnijih namirnica - bogato je proteinima, vitaminima i zdravim mastima.
Ključ uspeha u gubitku težine nije samo u izboru hrane, već u doslednosti i svesnim odlukama koje donosite svakog dana.
Pažljiv izbor namirnica može pružiti brzo olakšanje. Nadutost može nastati zbog prejedanja, brzog jedenja ili netoleran...
Sve informacije na ovoj veb stranici objavljuju se u dobroj nameri i samo u opšte informativne svrhe. Veb stranica sombor.info ne daje nikakve garancije o potpunosti, pouzdanosti ili tačnosti objavljenih informacija. Svaka radnja koju preduzmete u vezi sa informacijama koje pronađete na ovoj veb stranici je na vaš sopstveni rizik i vlasnik sajta neće biti odgovoran za bilo kakve nastale gubitke i/ili štetu.
Materijal preuzet sa interneta smatra se javno dostupnim osim ako nije drugačije navedeno. U slučaju da postoji problem ili greška u vezi sa autorskim pravima na određenom materijalu, kršenje autorskih prava je učinjeno nenamerno.
Nakon predstavljanja dokaza o autorskim pravima, sporni materijal će odmah biti uklonjen sa sajta.