U nekoliko gradova Srbije, među kojima je i Sombor, na portalu eUprave otvorena je mogućnost prijave dece za upis u vrtić. Predškolska ustanova "Vera Gucunja" iz Sombora i njenih 100 vaspitača trenutno brine o 1.896 mališana.
"Deca su smeštena u 32 objekta, u 85 vaspitnih grupa u gradu i naseljenim mestima. Kapacitet naše ustanove je popunjen. Postoji lista čekanja, koja trenutno broji oko 300 mališana, ali mi se trudimo, uz saradnju sa Gradom Somborom, da taj kapacitet proširimo. Trenutno je u toku izgradnja novog objekta u Sportskoj ulici. Trudimo se da prednost dajemo deci kod kojih su oba roditelja zaposlena, deci samohranih roditelja i deci iz osetljivih grupa", objasnila je Snežana Gazetić Pavošev, direktorka PU "Vera Gucunja".
U PU "Vera Gucunja" u Somboru treće i četvrto dete ne plaćaju vrtić. Za ostalu decu 80 odsto ekonomske cene snosi Grad Sombor, dok roditelji plaćaju samo 20 odsto od ekonomske cene.
Od ove godine cena celodnevnog boravka iznosi 5179 dinara.
Izvor: RTV
Početkom prošle godine, Uprava za kapitalne ulaganje AP Vojvodine našoj opštini je odobrila sredstva za finansiranje i sufinansiranje projekata u oblasti saobraćajne infrastrukture i tu smo za projekat rehabilitacije, izgradnje i sanacije saobraćajnica na teritoriji opštine Apatin dobili 150.000.000,00 dinara.
„U pitanju je dvogodišnji projekat u sklopu kojeg će biti izgrađena biciklistička staza od Svilojeva do Banje Junaković, dok će novi asfalt dobiti ulica Adi Endrea u Svilojevu. Istim projektom je prošle godine asfaltiran Apatinski put u Prigrevici i put od Nove ulice do gradske deponije u Apatinu. Današnjim potpisivanjem ugovora odobrena su sredstva kojima se nastavlja druga faza ovog projekta te ćemo asfaltirati ulicu Adi Endrea u Svilojevu i izgraditi biciklističku stazu od kružnog toka do Svilojeva“, rekao je zamenik predsednice opštine Apatin Radovan Đukić.
Gotovo svaka druga žena u Srbiji odriče se nasledstva u korist muškarca u porodici. Takva odluka kod ostavinske rasprave kao da se podrazumeva, jer mnoge žene pritisnute običajima ni ne pomišljaju da zatraže svoj deo. Kakve su posledice tradicije jače od zakona?
Kada su se sestre odrekle očeve imovine, uopšte se nije postavljalo pitanje. Kada se to pitanje postavilo posle smrti majke, brat nije bio zadovoljan.
„Ako uzmem bilo šta da računam da nemam brata, da otimam od njegove dece, da bi se otac prevrnuo u grobu, da mu majka radi iza leđa“, rekla je Jadranka Janković.
Uprkos želji majke da i ćerkama ostane nešto, ponovo nije tražila nasledstvo.
„Moja situacija uopšte nije zavidna, pritom, ta kuća čiji deo je trebalo da nasledim se izdaje. Vrednost te imovine koju sam ja htela je minimalna, ali, to što je brat meni rekao je ogromno“, dodala je.
Imovina se izdaje, Jadranka je podstanarka, a porodični odnosi su narušeni.
Zvuči vam poznato? Samo 25 odsto imovine u Srbiji je u isključivom vlasništvu žene, a na selu još manje – 16 odsto, podaci su Republičkog geodetskog zavoda.
„Nije u redu ako su tu odluku doneli pod pritiskom i ako niste informisani o svojim pravima i mogućnostima i zbog toga što ste to uradili samo jer neko od vas to očekuje, a sebe doveli u nepovoljan položaj“, objašnjava poverenica Brankica Janković.
To nam pokazuje da su običaji, ipak, jači od zakona, koji je još pre oko 70 godina izjednačio muške i ženske naslednike.
„Ona sada ima imovinu tamo gde se udala. Međutim, to nije njena imovina i najčešće ona je došla na nešto što je nasledio njen suprug. Nasleđena imovina u slučaju razvoda se ne deli“, rekla je Jelena Ružić iz Ženskog udruženja Kolubarskog okruga.
„Ćerke, mi smo tu dok se ne udamo. Mi smo kolateralna šteta. Pritom, nisu roditelji bili loši ni prema meni, ni prema sestri, nego je to neko običajno pravo koje se zadržalo“, dodaje Jadranka Janković.
Običaj je i da se ostavina završava u emotivno teškim trenucima i na brzinu.
Često od notara nećete čuti da nije isto kako se izjasnite.
„Ne odričem se“ – odnosno prihvatanje nasleđa.
„Ne prihvatam“ – pozivaju se deca koja su sledeća u liniji nasleđivanja.
„Odričem se“ – izjednačava se sa poklonom, što se knjiži kao da nešto prvo prihvatate i imate, a tek onda dajete.
„Žene koje su se odricale nasledstva su nam se vrlo često javljale, dok smo pružale besplatnu pravnu pomoć, sa pitanjem kako sada da ponište izjavu i uzmu deo nasledstva, zbog toga što su se kasnije našle u nekoj finansijski nepovoljnoj situaciji“, kaže Jelena Ružić.
„U slučaju da mi je potrebna socijalna pomoć, ne mogu da je ostvarim i to u vremenskom periodu u kom bi mogla da se izdržavam od imovine koju sam nasledila. Smatra se i da ukoliko sam ja mogla da se odreknem socijalne pomoći, da sam ja dovoljno bogata i da mi nije potrebna ni besplatna pravna pomoć. Dugovanja se nasleđuju, znači, ja sam mogla da se odreknem imovine ali bih dugovanja morala da plaćam“, navodi Jadranka Janković.
Poverenica zato traži od Javno-beležničke komore da posebno obrati pažnju na stranke.
„Da tom prilikom posebno upozori lice koje u tom trenutku treba da da nasledničku izjavu o svim pravnim posledicama davanja negativne nasledničke izjave. Možda i ne razume da to znači trajno odricanje od nasledstva, da se radi o daljem onemogućavanja nasleđa za decu, takođe, da će pravo na novčanu socijalnu pomoć biti onemogućeno“, kaže Brankica Janković.
Loši običaji treba da se menjaju i u tome treba da učestvuju i muškarci, kaže poverenica. Njena kancelarija prirpema veliko istraživanje, a sa organizacijom ŽUKO drži i radionice za mlade.
Izvor: n1info.rs
JKP ''Parking servis Sombor'' Sombor obaveštava građane da od četvrtka 15.02.2024. godine do subote 17.02.2024. godine neće vršiti kontrolu i naplatu parkiranja zbog Dana državnosti Republike Srbije i Dana grada Sombora.
JKP ''Parking servis Sombor'' Sombor sa redovnom kontrolom i naplatom parkiranja počinje u ponedeljak 19. februara 2024. godine.
Amerikanka Nensi Melo je šaptač psima i neko ko tvrdi da ume da komunicira sa životinjima, a da to nisu prazne priče dokazuje i činjenica da je pomogla u tome da se pronađe preko 100 nestalnih kućnih ljubimaca. Ima armiju pratilaca na društvenim mrežama, ali i preko 400 recenzija od pet zvezdica na Guglu za svoj rad.
Melo kaže da je ljudi najčešće pitaju da im otkrije da li je njihov ljubimac srećan i da li ih vole, pa je rešila da otkrije ljudima kako to da utvrde. Evo kako da znate da li vas vaš pas ili mačka vole, iako je malo verovatno da je drugačije!
"Veliki pokazatelj ljubavi za pse je činjenica da žele da budu blizu vas. Pratiće vas naokolo i uspostaviće kontakt očima. Oni će vas posmatrati netremice", kaže Melo.
Ona ističe da će psi kojima je dozvoljeno da se penju na nameštaj ljubav pokazati i tako što će se pribiti uz vas, odnosno sklupčati tako da se naslone na vas. "Ali onda psu postane previše vruće, pa nemojte shvatati lično ako se ne priljube uz vas", dodaje.
Mačke su, sa druge strane, poznate kao distancirani ljubimci, ali sa onima koje vole - biće im prijatno. "One će se trljati o vas, obavijaće svoj rep oko vas i komuniciraće sa vama tako što mjauče", objašnjava.
Univerzalni znak ljubavi - kada vaš ljubimac stavlja šapu na vas
Ali šta je univerzalni, dirljivi znak ljubavi kojim i psi i mačke pokazuju da vas vole? Stavljaju svoju šapu na vas, kaže Melo.
Ovaj šaptač psima otkriva i kako da vi ljubimcima uzvratite ljubav - najbolje je pokazati im je tako što ćete im pevati i tepati. "Samo budite blesavi i komunicirajte sa njima. Oni vole kada im neko peva i vole kada im dajete nadimke, ali vole kada su to lepi, ljubazni nadimci. Nemojte ih zvati debelima, ne vole to. Ipak, najbolja stvar koju možete da uradite za svog ljubimca jeste da mu se obratite s vremena na vreme, oni vole da čuju vaš glas", kaže za "New York Post" ovaj stručnjak.
Izvor: blic.rs
Dan zaljubljenih se slavi svakog 14. februara. Praznik je stvorio papa Gelasije I 496. godine, ili možda papa Feliks III, ako je verovati tvrdnjama istoričara T.P. Vajzmena.
Među onima koji su pomogli da se to preoblikuje u dan romantike bili su Čoser i Šekspir, a nakon što je Holmark predstavio prve čestitke za Valentinovo 1913. godine, praznik je bio na putu da postane proslava srca i cveća kakvu danas poznajemo. Ali nije tako počelo.
Kada je Gelasije — ili Feliks — obeležio 14. februar kao praznik Svetog Valentina, on je praktično apsorbovao dugogodišnji rimski, a verovatno i predrimski, paganski praznik koji se ranije slavio 15. februara: Luperkalije.
On nije bio ni nalik na današnji Dan zaljubljenih. Naime, izvori ga opisuju kao „divlji festival“, piše Big Think.
Možda je i nije bilo Svetog Valentina. Čini se da čak ni Gelasije nije znao mnogo o njemu, nazivajući ga jednim od onih „čija su imena pravedno poštovana među ljudima, ali čija su dela poznata samo Bogu“.
Prema predanju, on je bio sveštenik iz 3. veka kome je rimski car Klaudije II odsekao glavu jer je pomogao hrišćanskim rimskim vojnicima da se venčaju. To može ili ne mora biti istina, ali se veruje da je Klaudije naredio da se odrube glave dvojice muškaraca po imenu Valentin u 3. veku, obojici 14. februara. U to vreme živeo je Valentin iz Interamne, koji je možda bio ili nije bio ista osoba kao obezglavljeni Sveti Valentin iz Rima. Postojao je i treći Valentin. Možda.
Slavljenje Luperkalije počelo je u pećini zvanoj Luperkal, za koju savremeni arheolozi veruju da su je pronašli 2007. godine na severnoj strani brda Palatin u Rimu. Navodno je to bilo sklonište u kojem su blizanci iz rimske mitologije Romul i Rem bili kada ih je hranila vučica. Servilije, koji je pisao komentare antičkih dela, tvrdio je da je pećina takođe bila lokacija na kojoj je bog Mars oplodio majku blizanaca, sveštenicu Reu Silviju.
Za taj par se pričalo da je osnovao Rim, a čini se da je tada počeo festival Luperkalije. Proslava, koja je počinjala sa žrtvovanjem dve koze i šteneta, vodili su sveštenici, poznati kao Luperci.
Plutarh je, spekulišući mnogo kasnije, sugerisao da je tradicija možda preneta od Grka, koji su očigledno veoma voleli da kolju štenad. Radili su to toliko često da su čak imali i reč za to, periskulakismoi, što navodno znači „pročišćenje štenetom“.
Rimljani su skinuli meso sa leševa koza i od kože napravili krznene trake. Takođe su iznutrice stavljale na štapiće kako bi ih jeli tokom festivala.
Nakon žrtvovanja životinja, Luperci su dodirivali glave dvojice mladih plemića krvavim noževima koje su koristili, nakon čega bi na ta mesta nanosili vunu umočenu u mleko. Pored svega što je curilo niz njihova lica, uši i vrat, od dečaka se očekivalo da se smeju.
Trake od kozje kože su se zvale „februare“. Po njima je drugi mesec u godini dobio svoje ime.
Ritual je nastavljen dalje tako što su Luperci, a možda i drugi muškarci iz više klase, goli ili polugoli, i namazani uljem trčali kroz Rim, bičujući žene svojim trakama. Naravno, i učesnici rituala i ostali prisutni su uživali u alkoholu tokom festivala.
Cilj bičevanja nije bila kazna, a žene su se samo pretvarale da beže od „bičeva“ za koje se verovalo da povećavaju njihovu plodnost.
Posle 276. pne, žene su zapravo bile podsticane da se i one skinu. Kasnije, međutim, muškarci su pokrivali svoje međunožje kratkom tkaninom.
Festival je dobio ime po Luperku. Prema predanju, to je bio drevni bog na teritoriji današnje Italije, koji je štitio ovce od vukova, a bio je i bog plodnosti.
Za današnje samoproglašene pagane, Dan zaljubljenih još uvek sadrži teme iz Luperkalije, bez obzira na stepen u kojem su divlji aspekti ukroćeni. Na paganskom blogu Paganhumanismcanada piše: „Sveta i religiozna proslava ljudske seksualnosti i strasti, mnogi elementi i teme su zadržani: čestitke za zaljubljene, crveni oblici srca, samci koji idu kući sa partnerima, udate žene koje žele decu, požuda, seks, plodnost.”
Iako se čini da ne postoji univerzalni način da se obeleži ovaj dan, neki su osmislili sopstvene simbolične rituale.
Naravno, u zavisnosti od toga koga pitate, Dan zaljubljenih može biti jednako neprijatan kao Luperkalije. To je doba godine kada smo prinuđeni da razmišljamo o svojim ljubavnim (ne)uspesima.
Samci i oni u nesrećnim vezama mogu umesto toga da slave Anti-dan zaljubljenih. Oni čija je dugoročna veza prerasla u brak, verovatno više ni ne obraćaju pažnju na ovaj praznik, ili su cveće/slatkiše zamenili nekim praktičnijim poklonima.
S druge strane, ako želite da malo osvežite vašu vezu i vratite joj malo romantike, zašto ne biste iskoristili Dan zaljubljenih kao povod da iznenadite svoju dragu poklonom ili izlaskom. Sumnjamo da će joj smetati što ste izabrali isti dan i radite iste stvari kao i milioni drugih na Dan zaljubljenih.
Izvor: danas.rs
Kuvarski virtuoz poznat po oštrom jeziku često je dobijao pitanje o najgorem gastronomskom iskustvu u njegovom životu. Iako je rektum namibijske bradavičaste svinje više puta spominjao kao neugodan gastronomski doživljaj, Entoni Bordejn je priznao da je probao i daleko gore stvari.
Slični stav je imao o avionskoj hrani. “Niko se nikada nije osećao bolje nakon što je pojeo avionsku hranu. Mislim da je ljudi jedu samo zato što im je dosadno. Ne jedem u avionu. Volim da sletim gladan”, rekao je jednom prilikom, prenosi N1 Hrvatska.
Govorio je kako bi avionsku hranu odbio čak i kad bi iz svog rodnog Njujorka putovao na duge staze do Japana ili Novog Zelanda, prenosi Far Out Magazine.
Umesto uobičajene avionske hrane, Bordejn je često naručivao jednu interesantnu kombinaciju: “Za dugi let, naručio bih sir i porto. Pojeo bih malo sira, a zatim bih se razvalio od alkohola.”
On je jednom prilikom ipak izabrao najgore jelo koje je probao. Bila je to fermentirana ajkula, koju je okusio 2004. godine tokom prve sezone emisije „No Reservations“ na Islandu.
“Ovo je verovatno najgora stvar koju sam ikada stavio u usta”, rekao je.
Posle ovih reči, ne žurimo se baš da probamo ovaj islandski „specijalitet“.
Izvor: danas.rs
Od Bernara Arnoa do Mukeša Ambanija, India Times donosi spisak nekih od najbogatijih ljudi sveta, milijardera, ali i njihova akademska dostignuća.
Najbogatiji čovek na svetu prema časopisu Forbes, Bernard Arno osnivač je i predsednik luksuznog brenda LVMH. Što se tiče njegovog obrazovanja, enciklopedija Britanika kaže da je diplomirao inženjerski smer na Politehničkom fakultetu u Parizu.
Jedan od najbogatijih ljudi na svetu i vlasnik platforme X, Elon Mask diplomirao je iz ekonomije i fizike na Univerzitetu u Pensilvaniji. Preselio se u Kaliforniju 1995. da bi pohađao Univerzitet Stenford, ali je odustao nakon dva dana.
Šef Amazona ima diplomu elektrotehničkog inženjerstva i informatike. Diplomirao je na Univerzitetu Prinston.
Američki biznismen i preduzetnik koji je suosnivač softverske kompanije Oracle Corporation, jedan je od najbogatijih ljudi na svetu. Od fakulteta je odustao. Prvo je studirao na Univerzitetu Ilinois, a potom na Univerzitetu Čikago. Međutim, odustao je od formalnog obrazovanja i proveo je 10 godina pišuću kompjuterske kodove za razne klijente.
Jedan od osnivača i šef Mete (nekadašnjeg Fejsbuka) Mark Zakerberg studirao je na Harvardu, ali je od fakulteta odustao.
Jedan od najpoznatijih ulagača na svetu Voren Bafet diplomirao je na Univerzitetu Nebraska 1950. Nakon toga je još studirao ekonomiju na Kolumbiji.
Bivši direktor Microsofta Bil Gejts odustao je od Harvarda nakon samo tri semestra kako bi pokrenuo poslovni plan – Microsoft – zajedno s prijateljem Polom Alenom.
Najbogatiji Indijac Mukeš Ambani vlasnik je multinacionalnog konglomerata Reliance Industries koji se bavi energetikom, petrohemijom, prirodnim plinom, maloprodajom, telekomunikacijama, masovnim medijima i tekstilom. Studirao je poslovnu administraciju na Stanfordu, ali je odustao od studija kako bi pomogao ocu Dhirubhaiju Ambaniju koji je tada gradio firmu, piše India Times, prenosi Nova.rs.
Koji su mogući rani znaci autizma koji se javljaju do detetovog prvog rođendana, odnosno šta je očekivano da dete može da izvede do prvog rođendana, pa ako toga nema – to je znak za odlazak kod stručnjaka?
Autizam je složen razvojni poremećaj koji se obično javlja tokom prve tri godine života. Ispoljava se kroz probleme u senzornoj obradi, govoru, mišljenju i razumevanju socijalnih situacija. Zbog toga se ponašanje i odnos sa spoljašnjim svetom razvija drugačije. Spektar autističnih poremećaja je jedna vrlo kompleksna tema, a kao i druga zdravstvena stanja pokreće pitanje značaja rane dijagnostike. O prvim znacima autizma i odstupanjima od normalnog detetovog razvoja razgovarali smo sa prof. dr Nenadom Glumbićem, redovnim profesorom Fakulteta za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, i prim. dr Danijelom Vukićević, subspecijalistkinjom dečje fizijatrije.
Autizam se obično primeti oko detetove druge ili treće godine, mada se pojedini znaci nekad jave i ranije, ali prođu neopaženo.
„Rani znaci autizma ne pojavljuju se kod sve dece u isto vreme. Smatra se da više od 80 odsto dece ispoljava neke znake autizma još u prvoj godini života, ali kod neke dece nakon perioda tipičnog ili bar prividno tipičnog razvoja dolazi do regresije, tj. gubitka ranije stečenih sposobnosti, obično krajem druge godine. Postoji i grupa dece kod koje ne primećujemo klasičnu regresiju, već određeni zastoj u razvoju, koji vremenom postaje sve upadljiviji. Čak i kod dece kod koje se veoma rano, još u prvim mesecima života, ispoljavaju neki znaci atipičnog ponašanja, oni nisu univerzalni. Dakle, neće sva deca sa kasnije dijagnostikovanim autizmom imati iste rane znake, niti je pojava ranih znakova autizma siguran dokaz da će dete stvarno imati autizam“, kaže prof. dr Nenad Glumbić.
Ipak, naš sagovornik kaže da u prvoj godini života treba obratiti pažnju na sledeća tipična ponašanja.
„Posmatrajte da li dete uspostavlja kontakt pogledom, da li je lice izražajno, tj. da li se na licu prepoznaju jasne razlike u raspoloženju. Vrlo rano se očekuje da beba na naš osmeh odgovara osmehom, da održava pažnju kada joj pevušimo, kada joj se obraćamo. Beba pokušava da imitira pokrete naših usana i zvuke koje proizvodimo. Neka deca sa autizmom ređe brbljaju od druge dece. Očekuje se da beba do kraja prve godine reaguje na svoje ime, koristi pokazni gest i učestvuje u jednostavnim motoričkim igrama sa bliskim osobama. Izostanak navedenih ponašanja mogao bi da nas malo zabrine. Poteškoće u senzornoj obradi, tako česte kod osoba sa autizmom, nekada se mogu uočiti još u prvoj godini, u formi izrazite averzije prema određenim teksturama, dodiru ili zvucima, do izražene sklonosti prema predmetima koji se vrte ili nekim nebitnim, nefunkcionalnim obeležijima igračaka. Neka deca imaju probleme u spavanju, često se bude i ukupno trajanje sna je manje nego kod tipične dece tog uzrasta. Takođe, problemi sa varenjem se mogu javiti nešto češće nego u opštoj populaciji. Ali nijedan od navedenih simptoma nije siguran znak autizma“, napominje prof. dr Glumbić.
Kako kaže naš sagovornik, neki od ranih znakova autizma mogu da budu posledica nekog drugog neurorazvojnog poremećaja (npr. ADHD-a, intelektualne ometenosti, poremećaja komunikacije ili motoričkih poremećaja), zatim oštećenja vida ili sluha, nedovoljno podsticajnog okruženja, rane izloženosti ekranima, nekih organskih stanja…
„Lista mogućih stanja koja ‚imitiraju‘ autizam je prilično dugačka. Dešava se, naravno, da razvoj poprimi sasvim drugi tok i da uočeni simptomi postepeno nestanu, bilo spontano, bilo pod uticajem stimulativnog tretmana. U takvim slučajevima voleo bih da mogu da tvrdim da smo izlečili autizam, ali je istina da ga u stvari nikada nije ni bilo.“
Prof. dr Nenad Glumbić priča i kakva je procedura kad se posumnja na autizam.
„Kod prepoznavanja autizma obično se preporučuju dva stepena procene. Prvo se ide na primarno prepoznavanje problema tokom rutinskih pregleda. U sklopu pedijatrijskih pregleda trebalo bi da se procene eventualna odstupanja u razvoju, koja ne moraju biti specifična za autizam. Ako roditelji primete neke rane znake autizma, na koje smo već ukazali, najbolje je da se obrate stručnjacima iz razvojnog savetovališta. Tamo će se uraditi specifičan skrining za autizam. Postoje jednostavni skrining instrumenti koje roditelji popunjavaju, ali je za tumačenje dobijenih rezultata potrebna određena obuka i iskustvo. Deca koja su u visokom riziku šalju se na dalju specijalističku procenu, koja se obavlja timski. Nekada se dešava da roditelj oseća da nešto nije u redu, ali da ga druge osobe iz okruženja ubeđuju kako nema razloga za uzbunu. Moj savet je da verujete svojoj intuiciji“, kaže Glumbić jer čak i ako se ispostavi da dete ima autizam, veoma je važno da se otkrije što ranije pošto je rana intervencija povezana sa boljim ishodima.
S druge strane, prim. dr Danijela Vukićević govori šta je zapravo očekivano da dete može da izvede do prvog rođendana, pa ako toga nema – to je znak za odlazak kod stručnjaka.
Kako ističe naša sagovornica, razvoj deteta je vrlo kompleksan i kontinuiran proces. Kod posmatranja i procene deteta kao celine, obraća se pažnja i na to kako reaguje na poznate i nepoznate osobe i prostor, i na to kako se igra, kako razume govor, kako koristi ruke, kako menja položaje,…
A kako će i, još važnije, kada će dete savladati neku od tih veština, zavisi i od faktora rizika na rođenju, telesne mase, stimulacije koju dobija iz okruženja, mogućnosti da se kreće po ravnoj podlozi…
„Nauka i klinička praksa pokazuju da za usvajanje neke veštine postoje periodi u kojima je očekivano da se one savladaju. Za neke motoričke veštine, kao što je sedenje i puzanje, očekivano je da ih najveći broj dece savlada između sedmog i 13. meseca, dok se prohodavanje za najveći broj dece urednog razvoja očekuje između 10. i 20.meseca.“
Negde do šestog meseca dete ostvaruje kontakt sa ljudima osmehom. Kada je raspoloženo i saradljivo, svako ko mu se obrati sa osmehom, dete uzvraća, gleda u oči, guče, prihvata igračku, kaže prim. dr Danijela Vukićević.
„Već posle šestog meseca veliki broj dece urednog razvoja može sa nepoverenjem posmatrati osobe koje ne poznaje ili čak i bliske članove porodice koje nije dugo videlo, plače, traži podršku majke i to je sve izraženije do devetog meseca. U tom uzrastu zna dugo da gleda u oči nepoznate osobe, ne pokreće se, ako osoba pokuša da mu se približi, može snažno da plače i pruža ruke ka majci.“
Već oko osmog meseca najveći broj dece počinje da izdvaja kažiprst za istraživanje, uvlači prstiće u otvore na igračkama, okreće igračke i posmatra ih, ispituje na različine načine.
„Kada motoričke mogućnosti dozvole da se kreće po prostoru, dolazi i do tačaka kao što su štekeri, kablovi, staklene površine, papuče, kanta za smeće, kupatilo… Tada počinjemo sa zabranama na koje dete u prvom trenutku reaguje tako što se zaustavi, okrene se, pogleda osobu u oči i nastavlja aktivnost. Na upornu zabranu odraslih gleda ih u oči i pokušava više strategija:da se nasmeje, počinje da plače, spušta glavu, ali svakako ne odustaje od velikog broja pokušaja da dođe do onoga što želi, da bi na kraju samo odmahivalo kažiprstom, odnosno imitiralo gest ‚ne‘, izgovaralo ‚ne‘, ‚ne‘, ali i pokušavalo da ponovo proba.“
Kada su u pitanju manipulativne sposobnosti, negde od trećeg meseca dete dovodi obe ruke do usta, postavlja otvorene šakice na igračku, povlači u usta, što se u četvrtom i petom mesecu menja tako što na ponuđenu igračku posegne odmah obema rukama i stavi u usta, kaže prim. dr Vukićević.
„Već oko šestog meseca ponuđenu igračku prebacuje iz ruke u ruku, igračku koju drži u jednoj ruci okreće, vrti šakicu u ručnom zglobu, polako prihvata da drži po jednu igračku u svakoj ruci, lupka jednu u drugu, trese, lupka igračkom o podlogu, stavlja u usta. Blizu devetog meseca već hvata sitne predmete, trake, kanape vrhovima prstiju, da bi do prvog rođendana naučilo hvat pincetom (obično roditelji napominju da pronalazi mrvice hleba, keksa, na podu i stavlja u usta).“
A budući da posle šestog meseca počinje uvođenje nemlečne ishrane, dete uvek pokušava da uhvati kašičicu koja ide ka ustima, da gurne šaku u činiju, kaže prim. dr Danijela Vukićević.
„Kada počne da sedi u hranilici, želi da opipava hranu, upoznaje sa sa njenom teksturom, stavlja u usta, gricka kukuruzni smoki, koricu hleba, keksić tako što ih stavlja sa strane i topi desnima, prebacuje jezikom sa jedne na drugu stranu. Obraća pažnju i okreće se najpre na povišen ton poziva po imenu negde već oko sedmog meseca, a bliže prvom rođendanu i na poziv po imenu. Može da se igra samo igračkom koja mu je u oblasti interesovanja, ali isto tako želi da uključi i roditelje tako što im nudi igračku, gleda u njih, doziva ih da mu se pridruže tako što gleda u njihovom pravcu uz glasanje. Prati dešavanja u okruženju i imitira (puštanje TV-a, listanje sadržaja na telefonu, što su česte aktivnosti koje roditelji izvode), kako neko kašlje, kako se neko ljuti. Razume i izvršava jednostavne naloge:taši, ‚baci pet‘, ‚gde je pametna glava‘ ili drugi delovi tela. Traži potvrdu kada nešto uradi:‘bravooo‘ i gleda u prisutne da li svi aplaudiraju. To su neki od ključnih, uobičajenih momenata koji upućuju na uredan psihomotorni razvoj deteta“, zaključuje prim. dr Danijela Vukićević.
Izvor: nova.rs
U periodu od 5. do 11. februara 2024. godine na području Policijske uprave u Somboru, evidentirano je 13 saobraćajnih nezgoda u kojima su dve osobe zadobile teške, a šest lake telesne povrede. Zbog vožnje pod dejstvom alkohola zadržano je 11 vozača, zbog vožnje pod dejstvom psihoaktivnih supstanci jedan, a zbog nasilničke vožnje četiri vozača.
Na teritoriji grada Sombora evidentirano je sedam saobraćajnih nezgoda u kojima su dve osobe lakše povređene. Zbog vožnje pod dejstvom alkohola zadržana su tri vozača, a zbog nasilničke vožnje jedan.
Na području opštine Apatin zbog vožnje pod dejstvom alkohola zadržana su tri vozača, zbog vožnje pod dejstvom psihoaktivnih supstanci jedan, a zbog nasilničke vožnje dva vozača.
Na području opštine Odžaci evidentirane su dve saobraćajne nezgode u kojima je jedna osoba zadobila teške, a dve lake telesne povrede. Zbog vožnje pod dejstvom alkohola zadržan je jedan vozač.
Na području opštine Kula evidentirane su četiri saobraćajne nezgode u kojima je jedna osoba zadobila teške telesne povrede, a dve su lakše povređene. Zbog vožnje pod dejstvom alkohola zadržana su četiri vozača, a zbog nasilničke vožnje jedan.
U pomenutom perriodu napisano je 85 zahteva za pokretanje prekršajnog postupka i izdat je 641 prekršajni nalog.
Najtraženiji „nude“ trend za nokte ove sezone. TikTok i Instagram svakodnevno iznedre nove trendove kad je u pitanju ma...
Sve informacije na ovoj veb stranici objavljuju se u dobroj nameri i samo u opšte informativne svrhe. Veb stranica sombor.info ne daje nikakve garancije o potpunosti, pouzdanosti ili tačnosti objavljenih informacija. Svaka radnja koju preduzmete u vezi sa informacijama koje pronađete na ovoj veb stranici je na vaš sopstveni rizik i vlasnik sajta neće biti odgovoran za bilo kakve nastale gubitke i/ili štetu.
Materijal preuzet sa interneta smatra se javno dostupnim osim ako nije drugačije navedeno. U slučaju da postoji problem ili greška u vezi sa autorskim pravima na određenom materijalu, kršenje autorskih prava je učinjeno nenamerno.
Nakon predstavljanja dokaza o autorskim pravima, sporni materijal će odmah biti uklonjen sa sajta.