Podigao je ceo kej na noge, a za 24sedam ispričao je detalje ove nezaboravne avanture
Ono što je počelo kao još jedan običan odlazak na pecanje pretvorilo se u prizor koji se retko viđa i još ređe prepričava. Aleksandar Vučković, strastveni ribolovac iz Loznice koji danas živi u Novom Sadu, uspeo je da na Dunavu izvuče soma teškog više od 30 kilograma i dugog čak 170 centimetara.
Njegova priča nije samo o ulovu, već o godinama strpljenja, učenja i posmatranja – i trenutku kada se sve poklopilo - piše Blic.
Od detinjstva uz štap do borbe života
Aleksandar se ribolovom bavi praktično od malih nogu.
- Pecam već 25 godina, od svoje četvrte godine. Otac i ujak su me učili, oni su pravi majstori ribolova - kaže Vučković.
Iako je dugo pecao, lov na soma mu nije išao od ruke.
- Prvi put sam soma počeo da pecam u Loznici na Drini pre tri godine i iskren da budem bukvalno ni jednog nisam uspeo da uhvatim - priznaje on.
Prekretnica dolazi nakon selidbe u Novi Sad, gde sate provodi posmatrajući iskusnije pecaroše.
- Dolaskom u Novi Sad sedeo sam na keju mesecima i gledao kako to meštani pecaju tu veliku ribu, pratio sam pokrete, vodu i sisteme, raspitivao i kupio svačiju školu - priča on.
Neverovatna serija ulova
Upornost mu se brzo isplatila. Na istom mestu, kod Žeželjevog mosta, usledila je serija ulova koja je zbunila i iskusnije pecaroše.
- Moja osnovna kultura kada neko peca, obično se pomerim od ljudi, što sam i uradio. Otišao sam levo od njih, raspremio se i bukvalno na prvi zabačaj uhvatio sam somića od tri kilograma. Svi su ostali zatečeni jer oni nisu imali ulova, a tu su već satima - kaže Aleksandar.
- Došao sam i sutradan, uradio istu stvar, ponovo na prvi zabačaj uhvatio sam malog, takođe oko dva-tri kilograma. Mnogi su rekli „ti si srećnik, ovo je neverovatno“, bez obzira što je sitan som - dodaje on.
- Došao sam treći dan, uradio isto, sedeo, gledao i pomerio se od ljudi, zabačio samo tri puta i uhvatio soma od pet kilograma - priseća se.
Nakon toga, usledila je pauza od mesec dana.
Dan kada je sve eksplodiralo
Sudbonosni dan počeo je baš onako kako ga je Aleksandar opisao – bez plana, ali sa osećajem.
- Juče sedim kući, gledam kroz prozor, nema vetra, tmurno, oblaci se sudaraju, nema sunca, a topao je vazduh. Uzimam opremu i krećem na kej - priča on.
- Stižem, stoji ista standardna ekipa. Sednem i gledam… Uzmem štap, ovog puta odem desno i krećem da pecam, ali tek posle pola sata sedenja i gledanja - dodaje.
Prva tri pokušaja nisu dala rezultat, ali četvrti je doneo trenutak koji će pamtiti ceo život.
- Posle trećeg zabačaja odlučim da četvrti put vodim varalicu po dnu i jako sporo džigujem sa njom, radi se o šedu slim bele boje… I pri samom izvlačenju – nenormalan udarac koji nikada u životu nisam osetio! Kreće da vlada sa mojim štapom i rukama - opisuje Aleksandar gotovo bez daha.
Borba sa nemani
Ono što je usledilo bila je prava drama.
- Bez zaustavljanja dva puta mi je izvukao po 100 metara strune, koju sam srećom nedavno novu kupio i promenio baš zbog ovakvih stvari. Ljudi koji su pecali oko mene svi su stajali iza mene, savetovali, pomagali i gledali čudo - kaže Vučković.
U pomoć stiže momak sa čamcem.
- Posle nekoliko minuta teške borbe u pomoć dolazi momak sa čamcem, bez kojeg verujem da bi teško uspeo da izvadim sa obale ovako velikog i jakog soma. Prišao je čamac obali, ušao sam i nastavio borbu, a som je krenuo da nas „voza“ po Dunavu - dodaje on.
- Prošlo je još nekoliko minuta, uspeo sam da ga podignem sa dna i vidim na površini. Osećaj se ne može opisati, riba moćna, velika, jaka… polako popušta i predaje se - priča Aleksandar.
Aplauz na keju i ulov života
Kraj borbe bio je spektakl za sve prisutne.
- Izvadili smo ga nas trojica iz vode, ubacili u čamac i krenuli ka obali keja. Svi prisutni su aplaudirali, ljudi koji su šetali kejom slikali su, snimali i zastajali da vide ono što se ne viđa tako često - kaže on.
Za Aleksandra, ovo je više od ulova.
- Ovo je ne samo moj najveći som, nego i riba mog života - poručuje.
Ipak, odluka šta uraditi sa ovakvim ulovom nije bila laka.
- Na prvu odluku hteo sam da ga vratim u vodu, ali mi je jedan prijatelj rekao da ima jedan star čovek koji voli somove jer ih od malena lovi i da bi trebalo njemu pokloniti. Posle slikanja sa ulovom ribu sam poklonio i za uzvrat dobio punu kutiju pribora za lov soma - ispričao je Vučković.
Od ringa do Dunava
Zanimljivo je da Aleksandar dolazi iz sportske porodice.
- Na sve to, moja bokserska karijera je jako bogata. Cela porodica je bokserska, čak i moja žena i njen brat. Ukupno nas šestoro iz porodice smo bokseri. Sada sam trener i stvaram nove šampione - zaključuje Vučković.
Na Dunavu je osvojio trofej koji se ne broji samo kilogramima, već iskustvom koje će pamtiti ceo život.
