"Stranger Things" svoj uspeh zapravo duguje tome što je anomalija, bag, izraslina koja prkosi pop-kulturnom "zeitgeistu", i što svetu koji se raspada pred našim očima donosi bar malo nade.
Prvi januar doneo je sa sobom (bar) jedan veliki početak i (bar) jedan veliki kraj: početak 2026. godine i kraj Netfliksove serije "Stranger Things". I baš kao što Nova godina dolazi sa teretom velikih očekivanja, ništa manji pritisak nije bio ni na poslednjih dva sata i osam minuta avantura klinaca iz fiktivnog grada Hokinsa u Indijani.
Kritičari su naoštrili svoja pera, obožavaoci stavili svoje teorije na test, i bez obzira na konsenzus da je finale bilo vizuelni spektakl, reakcije, čini se, nikada nisu bile više podeljene otkad je serija počela sa emitovanjem - piše N1.
Poslednja sezona "Stranger Things" uspela je da zadrži "svežinu" na sajtu Rotten Tomatoes, ali je sa 83 odsto pozitivnih profesionalnih kritika najslabije ocenjena sezona do sada. Laici su bili daleko nemilosrdniji, pa je poslednja tura epizoda dobila tek 56 odsto pozitivnih ocena publike na ovom sajtu. Serija je na IMDB-u ostala visoko ocenjena (8,6), ali se čak pet epizoda iz poslednje sezone nalazi među deset najslabije ocenjenih, od kojih je pretposlednja epizoda "The Bridge" ubedljiva "crna ovca" ovog serijala sa veoma skromnom ocenom 5,6 (na šta ćemo se vratiti nešto kasnije).
Razočaranost epilogom je narasla čak do te mere da se na društvenim mrežama pojavila tzv. "Conformity Gate" teorija po kojoj je poslednja epizoda navodno bila samo iluzija koju je u glave junaka usadio Vekna (Džejmi Kembel Bauer), i da će 7. januara na Netfliksu biti objavljena deveta epizoda u kojoj će se stvari razmrsiti onako kako bi trebalo. Mada o tome "kako bi trebalo" postoji milion različitih mišljenja.
Ljudi su se po mrežama hvatali za svakakve detalje kako bi dokazali da seriji nije kraj: boje školskih uniforma, položaj kvake na vratima Vilerovih, navodnu tajnu šifru na polici za knjige... Zapravo, toliko ih je na Božić po Julijanskom kalendaru pohrlilo na Netfliks u nadi da će "ispod Badnjaka" naći tajnu epizodu "Stranger Things", da su nakratko srušili ovaj striming servis.
Ali nisu pronašli ništa... Serija se završila baš onako kako su njeni kreatori, braća blizanci Met i Ros Dafer, želeli od početka, ostajući verni svojoj ideji, kao i filmovima, knjigama i serijama koje su inspirisale "Stranger Things" i koje grade njen vrednosni sistem i čine njeno moralno jezgro.
A, to srce što kuca u izmaštanom Hokinsu je zapravo i ono što je učinilo "Stranger Things" globalno popularnom. Jer, zašto je baš "Stranger Things" sa impresivnih 1,3 milijarde pregleda najgledanija serija na Netfliksu svih vremena? Zašto na ulici srećemo klince u "Hellfire Club" majicama? Zašto su po njoj nastale knjige, stripovi, igračke, društvene i video-igre? Zašto se uostalom, dok se svet raspada pred našim očima, toliko piše/priča o ovoj seriji?
Da li je to zato što je "Stranger Things" najbolja serija svih vremena?
Ne, nikako. Objektivno, nije čak ni blizu.
Da li je to zato što "Stranger Things" ima originalnu, nikad ranije ispričanu priču?
Naravno da nema, sam koncept serije je takav da crpi ideje iz pop-kulturnih fenomena osamdesetih godina prošlog veka.
Da li onda "Stranger Things" svoj uspeh duguje nostalgiji?
Blizu, ali ne. Kod pripadnika generacije Iks i starijih milenijalaca serija budi lepa sećanja i njena sličnost sa onim što smo voleli kad smo i sami bili klinci, inicijalno nam je privukla pažnju, ali teško da smo samo zbog toga 10 godina ostali prikovani uz nju. Pritom, treba imati u vidu da dominantnu publiku i bazu obožavalaca "Stranger Things" čine mladi ljudi, tzv. generacija Z.
"Stranger Things" svoj uspeh zapravo duguje tome što je anomalija, bag, izraslina koja prkosi pop-kulturnom "zeitgeistu", naročito kada je reč o TV serijama.
"Ovaj svet je slomljen"
"Veliki deo finala je priča o odrastanju, a deo odrastanja je napuštanje roditelja i donošenje sopstvenih odluka. To je trenutak kada Ileven (Mili Bobi Braun) dostiže tu tačku i Hoper (Dejvid Harbor) shvata da mora da je pusti", ovim rečima je Met Dafer opisao poslednju ezonu "Stranger Things".
Horor i s/f elementi su u stvari bili samo ram - ram za sliku u čijem je središtu jedna stara, dobra univerzalna priča o odrastanju, prijateljstvu, odanosti, ljubavi... Svim onim stvarima koje su danas, nažalost, sabrane pod kišobranom termina "krindž" (cringe).
Možda bi Daferima i bilo lakše da su se opredelili za epski, mračan kraj u kojem po ekranu šiklja krv glavnih junaka dok pokušavaju da spreče interdimenzionalna čudovišta da unište naš svet. Možda je danas najteže ispričati pričo o tome šta znači biti dobar drug, šta znači nikada ne odustati od ljudi do kojih nam je stalo, šta znači voleti nekog od prvog do poslednjeg dana.
Jedan od najkontroverznijih momenata poslednje sezone je scena u pretposlednjoj epizodi "The Bridge" (Most) u kojoj Vil Bajers (Noa Šnap) svojim prijateljima otkriva da je gej. Ovaj emotivni trenutak koji se mogao očekivati još od najranijih epizoda, izvrnut je ruglu na internetu, nakon čega je usledila organizovana kampanja snižavanja rejtinga što je dovelo do toga da ovo bude najslabije ocenjena epizoda "Stranger Things" na IMDB-u. Brojke ne lažu: od ukupno 182 hiljade glasača, čak 57 hiljada je ovoj epizodi dalo najnižu ocenu (1).
Zašto je Vilovo priznanje bilo važno, u epizodi je nacrtano bukvalno "crno na belo": jedno od najjačih Vekninih oržuja je manipulacija emocijama, i Vilu je (bukvalno) usadio ideju da će ga se porodica i prijatelji odreći ukoliko otkrio ko je on zapravo. Zato Vil rešava da se pre finalnog obračuna poveri ljudima sa kojima će upravo krenuti da spašava svet, jer želi Vekni da preotme keca iz rukava.
Grupni zagrljaj koji je usledio je Veknin poraz, jer je dokazao koliko je duboko pogrešno procenio ovu družinu.
"Ova serija je uvek bila o tome kako naši likovi prevazilaze zlo, a Vekna, na toliko mnogo načina, predstavlja sve mračne misli i zlo u društvu. A da bi naši likovi to prevazišli, zaista je važno da prihvate sebe, a zatim i da prihvate jedni druge i da se zbliže", objasnio je Ros Dafer za "Varajeti".
Iako je Vil naišao na podršku svojih najbližih, njegov lik se u stvarnom svetu, u 21. veku, gotovo 40 godina nakon perioda obrađenog u "Stranger Things", suočio sa najprimitivnijom homofobijom.
"Pokazao mi je da je ovaj svet slomljen, da je čovek slomljen", rečenica je koju Henri Kril/Vekna izgovara Vilu, rešen da ostane veran "Kontroloru uma" (Mind Flayer). Svet jeste slomljen, i to vidimo svakog dana, dovoljno je pogledati vesti koje se nalaze iznad, ispod, levo i desno od ovog teksta na N1 portalu. Ali postoje različiti načini da se suočite sa tom činjenicom: Henrijev način - uništenje, smrt, porobljavanje ili Vilov način - ljubav, solidarnost, podrška.
"Stranger Things" nije "Igra prestola", i hvala Bogu da je tako
Taj antropološki optimizam upravo je ono što izdvaja "Stranger Things" u odnosu na dominantan TV sadržaj. Uspon ambicioznih TV serija u produkciji kablovskih/striming giganata, u prvi mah je bio osvežavajuć, razbio je "ružičaste naočare" i na "malim ekranima" počeo da prikazuje sirovost i nepravde realnog sveta.
Nestala je tradicionalna podela na "good guys" i "bad guys" izbrisane su moralne crvene linije ispravnog i pogrešnog. "Žica" (The Wire), "Dekster" (Dexter), "Čista hemija" (Breaking Bad), "Ljudi sa Menhetna" (Mad Men), "Kula od karata" (House of Cards), "Igra lignje" (The Squid Game), "Dečaci" (The Boys)... Jasan vam je ton koji ih povezuje.
Neka od ovih ostvarenja su, bez sumnje, među najboljim serijama ne samo 21. veka, već svih vremena, ali jesu utabale stazu antropološkog pesmizma na čijem će se vrhuncu narasti najpopularnija savremena serija - makijavelistička epska fantastika "Igra prestola" (Game Of Thrones).
Spletke, prevare, zavere, ubistva, izdaje - pokazalo se da publika nezasito guta ovakav sadržaj, te su kreatori sadržaja obrasce "Igre prestola" počeli da primenjuju i u drugim svetovima, npr. biznisu u serijama kao što su "Naslednici" (Succession) ili "Industrija" (Industry).
"Rekao sam to i ranije, ova serija nije 'Igra prestola'. Nadam se da će iznenaditi ljude. Ali neće biti Crvenog venčanja, ako je to ono što tražite. To bi bilo depresivno", izjavio je Met Dafer.
Tim rečima se osvrnuo na zamerke što više likova nije poubijano u finalu "Stranger Things", ali u njima se krije i jedna ozbiljnija distinkcija gde su Hokins i Vesteros na dva suprotna univerzuma.
Pop-kulturu ne treba precenjivati, ali je ne treba ni potcenjivati. Njen uticaj na društveno-politička zbivanja istinski postoji. Funkcioniše po sistemu povratne sprege ili poput kruženja vode u prirodi, gde sve ono što se dešava oko nas "isparava" u mozgove kreatora sadržaja, gde se kondenzuje i poput kiše nam se vraća kroz ono što gledamo, čitamo, slušamo.
Stoga su mnogi, preozbiljno shvatajući "Igru prestola", zaključili da su shvatili da "tako svet funkcioniše", i danas će vam svaki štreber koji je revnosno pratio ovu seriju soliti pamet o lokalnim i globalnim politički prilikama, jerbo je gledajući ljude koji jašu zmajeve skužio da "tako svet funkcioniše".
Pripovedači donose nadu
Kroz istoriju ljudske vrste slušali smo i pričali razne priče. Postoje tužne priče, postoje tragične priče, ali postoje i lepe priče, ljubavne priče, inspirativne priče. U pričama često ne želimo da čujemo kakav je svet, već i kakav bi svet mogao da bude.
Stoga epilog "Stranger Things" i poslednja scena, poslednja partija "Laguma i zmajeva" u podrumu Majka Vilera nosi posebnu težinu. Majk je, naravno, u ulozi pripovedača. I sada, kada je njihova velika avantura, njihovo detinjstvo gotovo, "proriče" srećnu budućnost za svoje prijatelje.
Zatim priča priču o njihovoj prijateljici i svojoj najvećoj ljubavi - Ileven - i veoma ubedljivo objašnjava šta on veruje da se zaista dogodilo sa njom. Majk ne pruža čvrste, neoborive dokaze za svoju teoriju. Majk pruža nadu, koju njegovi prijatelji prigrle izgovarajući: "I ja verujem".
Majku nije slučajno dodeljena uloga pripovedača. Daferi su u jednom intervjuu, odgovarajući na pitanje koji je lik iz "Stranger Things" najsličniji njima, kao iz topa odgovorili: Majk Viler.
Možda su nam takvi pripovedači u ovom trenutku najviše potrebni. Možda nam u ovom slomljenom svetu treba neko ko će nam pružiti nadu. Možda je mladim ljudima koji se danas bore protiv "kontrolora uma" i koji nemaju nikoga osim jedni druge, ovakav epilog najveći vetar u leđa.
