Treneri i instruktori samoodbrane smatraju da ne postoji jedna savršena disciplina, već više njih koje se u praksi pokazuju kao najkorisnije u zavisnosti od situacije.
Kada se povede rasprava o tome koja je borilačka veština "najbolja", većina očekuje jednostavan odgovor.
Međutim, treneri i instruktori samoodbrane uglavnom upozoravaju na isto: ne postoji jedna savršena disciplina, već više njih koje se u praksi pokazuju kao najkorisnije u zavisnosti od situacije. Među veštinama koje se najčešće izdvajaju nalaze se boks, tajlandski boks, rvanje, brazilski džiu-džicu (BJJ) i MMA, prenosi N1.
Upravo se MMA često navodi kao najkompletniji pristup, jer objedinjuje više stilova – od boksa i tajlandskog boksa do rvanja i borbe u parteru. Enciklopedija Britannica MMA opisuje kao hibridni borilački sport koji kombinuje tehnike iz više disciplina, uključujući boks, rvanje, džiu-džicu i tajlandski boks.
Boks se često smatra jednim od najboljih izbora za početnike, jer razvija gard, distancu, reflekse i kretanje, odnosno osnove koje mogu biti presudne u borbi.
Tajlandski boks dodatno proširuje mogućnosti jer, osim udaraca rukama i nogama, uključuje i kolena i laktove, što ga čini posebno korisnim na manjoj distanci.
Rvanje je među trenerima često potcenjena, ali izuzetno važna veština, jer kontrola tela, obaranja i odbrana od obaranja mogu odlučiti ishod fizičkog sukoba.
Brazilski džiu-džicu posebno se ističe kada borba završi na tlu, jer omogućava kontrolu protivnika i različite završnice čak i protiv fizički snažnijeg napadača. Bivši komandant američke mornarice, Džoko Vilink, koji godinama trenira BJJ, u javnim nastupima ga je opisivao kao jednu od najvrednijih veština za kontrolu protivnika i snalaženje pod pritiskom.
Ipak, gotovo svi instruktori naglašavaju isto: važniji od "savršene" borilačke veštine je kvalitet treninga. Disciplina koja se trenira redovno, u kontaktu i protiv protivnika koji pruža otpor gotovo uvek će biti korisnija od one koja izgleda atraktivno, ali se ne testira u realnim uslovima.
Drugim rečima, za prosečnog čoveka najbolja borilačka veština nije nužno ona koja izgleda najimpresivnije, već ona koju može zaista da savlada i primeni pod pritiskom.
