Vlakna su veoma važna za redovnu defekaciju, a jedan od najboljih načina da se vlakna unose u organizam je putem hrane.
Dijetetičarke Anet Snajder i Ejmi Pendlton Kej izdvojile su jednu od najboljih vrsta orašastih plodova koja bi mogla da obezbedi redovno pražnjenje creva i spreči zatvor.
Kao najbolju vrstu orašastih plodova, dijetetičari su izdvojili bademe i otkrili tri razloga zašto ih treba uključiti u ishranu kako ne bismo imali problema sa zatvorom, piše „Eating Well“.
Magnezijum je važan mineral iz više razloga, a takođe je odličan za ublažavanje problema sa opstipacijom.
„Vlakna, magnezijum i drugi antioksidansi koji se nalaze u bademima mogu pomoći kod problema sa varenjem i obezbediti zdrav crevni mikrobiom. Zdrava crevna flora sa nizom dobrih bakterija doprinosi boljem varenju u celini, što pomaže u sprečavanju hroničnog zatvora“, ističe dijetetičarka Ejmi Pendleton Kej .
Osim što sadrže magnezijum, bademi su takođe odličan izvor vlakana. Dijetetičarka Kej ističe da je „hrana bogata vlaknima važna jer povećava učestalost pražnjenja creva, što dovodi do poboljšanja kod onih koji pate od zatvora“.
Ovi orašasti plodovi sadrže rastvorljiva i nerastvorljiva vlakna. Svaka od ovih vrsta vlakana je neophodna za normalno funkcionisanje creva, a samim tim i za redovno pražnjenje, prenosi Index.hr.
Ishrana zdravih masti takođe može pomoći dobrom varenju, slažu se dijetetičari. Snajder objašnjava da „masti u ishrani mogu pomoći u oslobađanju od zatvora tako što povećavaju snagu mišićnih kontrakcija koje istiskuju fekalnu materiju i stimulišu debelo crevo da započne pražnjenje creva“.
Zdrave masti u kombinaciji sa vlaknima pomažu u održavanju zaštitnih crevnih bakterija.
Izvor: n1info.rs
„Ako se rak debelog creva rano otkrije, većina pacijenata se izleči i može da ima normalan život“.
Rak debelog creva je relativno čest. Američko društvo za rak (ACS) procenjuje da je to treći najčešći rak (isključujući rak kože) i više od 106.000 ljudi će imati dijagnostikovan rak debelog creva samo u 2024. godini. ACS primećuje da se stope novih slučajeva kod osoba mlađih od 55 godina povećavaju za 1 do 2% svake godine. Međutim, sveukupne stope raka debelog creva se smanjuju – velikim delom zato što se sve više ljudi pregleda i menja svoje navike kako bi smanjili rizik, prenosi Yahoo.
Skrining je vitalan iz još jednog razloga: rano otkrivanje raka debelog creva može spasiti živote. „Ako se rak debelog creva rano otkrije, većina pacijenata se izleči i može imati normalan život’, kaže hirurški onkolog dr Anton Bilčik. Osim skrininga, označavanje simptoma raka debelog creva takođe može podstaknuti rano otkrivanje.
Nažalost, „često se simptomi raka debelog creva pogrešno mešaju s drugim uobičajenim stvarima poput sindroma iritabilnog creva ili hemoroida, a zatim se zanemaruju’, kaže dr Rosario Ligresti, šef Odela za gastroenterologiju u Medicinskom centru Univerziteta Hakensak. Lekari su podelili znakove raka debelog creva koje nikad, baš nikada ne treba zanemariti, plus uvide u mogućnosti lečenja i prognoze.
Gastroenterolozi upozoravaju da ne ignorišete krv u stolici. „Krv u stolici jedan je od češćih simptoma raka debelog creva kod starijih pacijenata – manje kod mlađih pacijenata“, kaže dr Ligresti.
Zašto rak debelog creva može izazvati krv u stolici? „Kako se prekancerozni polipi, takođe poznati kao adenomi, povećavaju i postaju sve abnormalniji i mogu napredovati do raka, potrebna im je povećano snabdevanje krvlju“, objašnjava gastroenterolog dr Bruks Keš, „Budući da su adenomatozna i kancerogena tkiva nezrela i abnormalna u smislu njihove ćelijske strukture u odnosu na normalno tkivo debelog creva, krvni sudovi koji snabdevaju te lezije takođe su abnormalne i sklonije su curenju krvi što može biti vidljivo u pokretima creva“.
Takođe, krv u stolici nije uvek vidljiva. ‘Može rezultirati tamnom stolicom, ali mala količina krvi moći će se otkriti samo posebnim testovima stolice koji otkrivaju vrlo male količine krvi’, kaže dr Bilčik. U trenutku kad neko primeti krv u stolici, to možda više neće biti ‘rani simptom’ raka debelog creva. ‘Krv u stolici je relativno kasni znak kolorektalnog karcinoma i ne pojavljuje se kod svakog pacijenta’, kaže dr Keš.
Primećivanje krvi u stolici može biti alarmantno, što je i razumljivo. Iako to može biti rani (ili kasniji) simptom raka debelog creva, ne mora biti. ‘Češće je to zbog lezija blizu dna debelog creva, kao što su hemoroidi ili male pukotine koje se nazivaju fisure’, kaže dr Ligresti, „Moglo bi da dolazi i iz urinarnog trakta ili vagine, što se ponekad može zameniti s rektalnim krvarenjem“.
Dr Bilčik kaže da je krv u stolici koja je povezana s hemoroidima obično jarko crvena. Bez obzira na to, ovaj znak ne bi trebalo ignorisati. ‘Vidljiva crvena krv u stolici poznata je kao hematohezija i nikada se ne sme zanemariti’, kaže dr Keš.
Krv u stolici jedan je od mogućih znakova raka debelog creva, ali nije jedini na koji treba obratiti pažnju. Dr Keš kaže da drugi simptomi raka debelog creva uključuju:
– Nenamerni gubitak težine
– Bolovi u stomaku
– Promena u navikama pražnjenja creva
– Znakovi koji se pojavljuju zato što se rak debelog creva širi na druge organe izvan debelog creva, poput napada s metastazama u mozgu ili preloma s metastazama na kostima
Dr Ligresti se slaže da znakovi raka debelog creva nisu uvek povezani s gastroenterologijom, objašnjavajući: „Mlađi pacijenti takođe često imaju neobjašnjivu anemiju i povezani umor. To bi moglo biti teško razlikovati od anemije zbog menstrualnih problema. Nije normalno biti anemičan“.
Takođe postoji mogućnost da uopšte nećete imati simptome. „Ljudi možda uopšte nemaju simptome, stoga je važno pregledati sve osobe starije od 45 godina, bez obzira na simptome’, kaže dr Bilčik.
„Ako primetite krv u stolici, trebalo bi da kontaktirate svog lekara i razgovarate o svojim simptomima“, kaže dr Keš, „Možda ćete morati da se podvrgnete pregledu debelog creva poznatom kao kolonoskopija“. Kolonoskopija se koristi za otkrivanje raka debelog creva i drugih uzroka krvi u stolici. „Ako se prekancerozni polip pronađe tokom kolonoskopije, često se može ukloniti, kao i neki kolorektalni karcinomi, zavisno od njihove veličine i lokacije“, objašnjava dr Keš.
Dr Bilčik kaže da je hirurško uklanjanje generalno preporučena opcija: „Najbolja šansa za izlečenje je hirurško uklanjanje. Hemoterapija, biološka terapija i terapija zračenjem često se koriste u kombinaciji s operacijom kako bi se poboljšale šanse za izlečenje. Ti se tretmani mogu dati pre ili posle operacije“.
Tokom procesa verovatno ćete imati veliki tim stručnjaka koji će vam pomoći da postignete najbolje rezultate. ‘Rak debelog creva najbolje leči tim lekara — gastroenterologa, hirurga, onkologa i stručnjaka za zračenje’, kaže dr Ligresti.
I opet, postoje dobre vesti u vezi s prognozom raka debelog creva ako se uoči dovoljno rano. ‘Rani kolorektalni rak koji se otkrije pre nego što se proširi kroz zid debelog creva ili na druge organe ima petogodišnje preživljavanje od više od 90%’, kaže dr Keš, „Najnapredniji rak debelog creva je stadijum 4 i identifikuju se kada se rak proširi na druge organe. Rak debelog creva stadijuma 4 ima petogodišnje preživljenje manje od 15%“.
Izvor: danas.rs
Prema podacima Interpola, globalna ilegalna industrija lažnih lekova najbrže je rastuća kriminalna delatnost na svetu sa ogromnom zaradom, i bez ograničenja u pogledu tipa lekova i mesta falsifikovanja. Prema procenama, ova industrija godišnje obrne od 75 do čak 200 milijardi dolara, čineći je "uspešnijom" od trgovine klasičnim narkoticima. Posledice su katastrofalne: 700.000 mrtvih godišnje.
Davno je povodljivi Don Zaluči (inače baziran na stvarnom, legendarnom mafijašu – kralju Detroita Džozefu Zeriliju – saradniku Al Kaponea lično) ubeđivao velikog Korleonea da podrži trgovinu narkoticima od strane mafije. Kum se opirao, smatrajući da su kocka, alkohol, čak i prostitucija – osnovne oblasti delovanja Koza nostre, i da tako treba i da ostane, piše rts.rs.
Pitam se, je li na nekom tajnom sastanku neke savremene mafijaške „Komisije“ najmoćnijih porodica, poput one imitirane u Kopolinom klasiku, postavljeno pitanje da li se treba baviti falsifikovanim iliti lažnim lekovima? I možda je neki drugi, stari a stvarni, i nepoznati nam Kum, razmišljao o rizicima, ne samo na operativnom već dubljem, čak i moralnom nivou – računajući broj žrtava takve delatnosti?
Da bi konačno rekao… ne.
A šta su uopšte lažni lekovi i zašto su toliko opasni?
Svi falsifikovani medikamenti predstavljaju ogroman rizik po zdravlje, sve do nivoa pretnje po sam život zbog njihovog objedinjujućeg imenitelja – niskog kvaliteta proizvoda. Oni koji nelegalno spravljaju ove tablete, ali i sirupe, kreme, čak i injekcione pen-ove i vakcine, očigledno nisu zainteresovani za bilo kakvo obezbeđenje njihovog kvaliteta, a kamoli bezbednosti, niti ih brine inspekcija nadležnog ministarstva.
U nekim slučajevima, istražitelji su otkrili da su ovi ilegalni proizvodi čak i sadržali ispravne aktivne sastojke, naročito one baš jeftine, ali da nije postojala homogena distribucija supstance među različitim dozama, koja se može postići samo sofisticiranom i skupocenom opremom u velikim proizvodnim pogonima pravih farmaceutskih fabrika.
Stoga je moguće naći u jednoj tableti zanemarljivu i neefikasanu dozu ključne supstance – na primer opioidnog analgetika oksikontina, moćnog leka protiv bolova – a u drugoj dvostruku i potencijalno letalnu dozu. To je, na primer, uzrok drastičnog porasta broja predoziranja u SAD u poslednjih nekoliko godina – i do preko 100.000 mrtvih godišnje.
Štaviše, falsifikatori dodaju u lažne lekove protiv bolova, koji se izdaju na recept izuzetno efikasan anestetik fentanil, 50-100 puta jači od heroina! Time izazivaju skoro pa instant zavisnost na opioide navučenih pacijenata, ali i verovatnoću da ih ubiju na mestu. Svestan rizik, jer ionako ima još 2,5 miliona drugih mušterija samo u SAD – kojima treba to isto.
Još više zabrinjavaju situacije pronalaženja pravih otrova koji imitiraju izgled pravih sastojaka, kao što je mišomor, teški metali, boja za puteve, vosak za pod, prah cigle – supstance koje niko pri zdravoj pameti ne bi stavio u usta. A koje se koriste prosto jer konzistencijom ili bojom podsećaju na neki od elemenata pravog leka.

Ali taj pacijent ne zna šta pije, i u tome je suština problema.
Mikrobiološka onečišćenja – to jest na te proizvode usput nakačene kojekakve bakterije i virusi, i drugi patogeni koji se pokupe u izrazito nesterilnim podrumskim laboratorijama i drugim šupama i rupama u kojima se isti spravljaju – da ne pominjemo. Zaražavanja raznim boleštinama, oštećenja bubrega, jetre, srčani udari i alergijske reakcije, pa čak i stanja kome, i konačno – smrt, samo su neke od učestalih i širom sveta svakodnevno evidentiranih neželjenih reakcija ovakvih „lekova“. Koji ne da ne leče, već upravo suprotno – razboljevaju, i privremeno ili trajno ugrožavaju zdravlje konzumenata, sve do mogućeg, i uopšte ne tako retkog letalnog ishoda.
Iako su statistički podaci o nivou zastupljenosti falsifikovanih lekova na globalnom nivou promenljivi i blago rečeno diskutabilni, postoji relativno opšta saglasnost, poreklom od Svetske zdravstvene organizacije, o tome da taj procenat varira između 10-15% svetskog farmaceutskog tržišta u vrednosti. Što je nezamislivo mnogo. U nekim regijama sveta, ili pak pojedinačnim zemljama – naročito u podsaharskoj Africi, jugoistočnoj Aziji i centralnoj Americi – taj procenat ide i do 20, čak i preko 30 procenata celokupnog tržišta lekova!
Čak i u razvijenim zemljama sa uređenim sistemima, nabavke i distribucije lekova – u koje se ubraja i naša, gde je procenat paušalno određen na do 1% – kada se preračuna u oko 180-190 miliona evra od skoro 2 milijarde godišnjeg prometa svih medikamenata, to već dobija sasvim novu perspektivu, zar ne?
Uz to, i što je neuporedivo važnije od statistike, je mogućnost da jedna mala količina lažnih lekova koja se pojavi na tržištu može da se pretvoriti u katastrofu po javno zdravlje, kao u slučaju falsifikovanog sirupa za kašalj koji je prema izveštajima SZO širom sveta – uglavnom istočnoj Africi i na Bliskom Istoku – ubio više stotina ljudi, najviše dečice do pet godina starosti u poslednjih godinu i po dana.
Svi raspoloživi pokazatelji pokazuju jasno da je učestalost problema sve veća. Visoka zarada (npr. jedna bočica antikancerogenog proizvoda može da košta više hiljada evra) i niske kazne u poređenju sa drugim nelegalnim aktivnostima, privlače kriminalne organizacije ka farmaceutskom tržištu poput noćnih leptira svetlu.
Ističemo od početka italijansku (farmaceutsku) mafiju, ali se u suštini najveći proizvođači ovakvih kvazilekova nalaze u Indiji, Kini, Pakistanu, Meksiku, čak i Severnoj Koreji! Koristeći mreže distribucije razrađene za klasične droge, oni uspevaju da plasiraju svoje proizvode na ciljana, najlukrativnija tržišta zapadne i severne Evrope, SAD, Australije, Japana, Južne Koreje… Ali se ne libe ni da za marginalnu zaradu preplave i cele kontinente poput afričkog i južnoameričkog jeftinim antibioticima – koji uz to ni ne deluju.
Činjenice koje nam dolazi iz relevantnih izvora, kao što su SZO, Savet Evrope, Evropska komisija, Svetska trgovinska organizacija i većeg broja drugih međunarodnih organizacija i tela koje se delimično ili potpuno bave ovom problematikom, kao i samih farmaceutskih kuća i njihovih asocijacija, su malo je reći zabrinjavajuće – a više alarmantne i šokantne. U doba kada smo posle pandemije desenzitivisani na svake brojke, pa i one o smrtnim slučajevima, brojka od 700.000 smrtnih slučajeva zbog lažnih lekova ipak mora nešto da znači.
Još da naglasim kako su većina tih žrtava deca – koja ama baš ništa nisu bila kriva, niti su sama nabavljala lek, već je on do njih došao kao navodno spasonosna terapija za malariju, sidu, tuberkulozu, žutu groznicu… i nije ih spasio.
Prema podacima Interpola u pitanju je najbrže rastuća kriminalna delatnost na svetu sa ogromnom zaradom, i bez ograničenja u pogledu tipa lekova i mesta falsifikovanja. Globalna ilegalna industrija lažnih lekova prema procenama pomenutih tela godišnje obrne od 75 do čak 200 milijardi dolara, čineći je „uspešnijom“ od trgovine klasičnim narkoticima.
Čak do 96% lekova koji se prodaju preko neregistrovanih sajtova su falsifikovani, a prema podacima SZO svaki drugi lek koji se proda onlajn je lažan, čak i u zemljama gde je taj promet dozvoljen. Očigledno je da pacijenti koji tako nabavljaju medicinske proizvode to čine ulazeći u nepotreban rizik po zdravlje. Ali, to se još koliko-toliko može kontrolisati, naročito u zemljama kao što je naša – gde je promet lekova preko interneta zabranjen. Pa je stoga i poruka jednostavna i jasna: ne kupujte lek bilo gde osim u fizičkoj apoteci.
Ipak, kriminalne mreže, prave zločinačke organizacije koje deluju ne samo preko nacionalnih granica već čitavih kontinenata, sada čine nešto mnogo opasnije: prepoznajući veliku zaradu koja se krije u skupim lekovima, napadaju i legalne lance distribucije – veleprodaje i apoteke.
Ali, koji se to lekovi uopšte krivotvore?
Najjednostavniji odgovor je… svi. Skoro da nema poznatijeg leka, ili terapijske grupe koja u ovom ili onom trenutku, negde na planeti bar jednom nije falsifikovana. Naravno, postoje favoriti i trendovi. Pre svega, diktirani potražnjom i platežnom moći mušterija. Drastične su i razlike u zonama interesa. U Africi će se češće falsifikovati lekovi protiv HIV infekcije ili malarije, dok će u razvijenim zemljama, gde su takve bolesti retke, fokus biti na nekim drugim, manje esencijalnim ali itekako poznatim proizvodima.
Delovaće pomalo smešno, ali jedan od glavnih faktora neprolazne popularnosti konkretne grupe preparata na ilegalnom onlajn tržištu lažnih lekova… je stid. Stid da se uđe u apoteku i pita za konkretan tip proizvoda, i istrpi eventualni pogled najčešće žene za recepturom – farmaceutkinje ili tehničarke. Zato je lakše i manja sramota kupiti to preko interneta.
Rezultat svega navedenog je da su najčešći „brendovi“ koji se mogu nabaviti preko ilegalnih kanala distribucije dugo godina u razvijenim državama bili lekovi za lečenje erektilne disfunkcije, odnosno mušku potenciju, poput sildenafila (Viagra©) i tadalafila (Cialis©) – odnosno njihove generičke paralele poput indijske Kamagre i bezbroj drugih. Njih čak možemo otkriti kako se reklamiraju i po banderama u svakom većem mestu u Srbiji.
Često su prisutni u ilegalnom prometu i oni lekovi za koje je na mnogim tržištima upotreba ograničena– odnosno izdaju se isključivo preko recepta koji nije lako dobaviti. To su pre svega raznorazni psihoaktivni proizvodi – preparati za smirenje, antidepresivi i moćni opioidni lekovi protiv bolova. Kao i naravno, pravi lekovi za hemijski potpomognuto mršavljenje – naročito u poslednje vreme preko društvenih mreža i od poznatih ličnosti besomučno reklamirani semaglutid (Ozempic©).
Krize poput nedavne pandemije KOVID-19 generišu privremene potrebe tržišta za različitim lekovima, kao što je na primer i dalje popularni ivermektin – za kojeg nikada nije dokazana efikasnost protiv SARS-KoV-2 virusa. A čak su se tokom pika interesovanja za imunizaciju pojavile i lažne vakcine protiv korone!
Lažni dijetetski suplementi su novi trend u ovoj oblasti, što praktično znači da kriminalci koriste ove manje regulisane proizvode kao nosače za aktivne sastojke iz lekova, ili kao alternativu za skuplje lekove.
Imajući u vidu porast broja falsifikovanih lekova u Evropi ali i regionu, kao i zabrinjavajući trend da se umesto dosada najčešćeg falsifikovanja rekreativnih lekova („lyfestyle medicines“), kao što su pomenuti proizvodi za erektilnu disfunkciju i mršavljenje, anabolički steroidi ili preparati za rast kose, sve češće krivotvore lekovi za životno ugrožavajuća stanja i bolesti („life saving medicines“), npr. Antineoplastici, lekovi protiv raka, zatim lekovi za imunološke poremećaje, retke bolesti i hronična stanja poput dijabetesa i kardiovaskularnih problema, jasno je jedno. Da se svi akteri zdravstvenog sistema – od farmaceuta i drugog osoblja u apotekama, lekara svih mogućih praksi i drugi nadležni organi – sa ovim problemom moraju suočiti što radikalnije, kako kroz zakonske odredbe tako i u pogledu radu na terenu, počev od svesti da problem postoji. I u našem dvorištu.
Konačno, neophodno je podizanje i odgovornosti kod opšte javnosti o opasnosti od falsifikovanih lekova. Pre svega ponavljanjem činjenice da se nabavkom lekova izvan legalnog distributivnog lanca, odnosno apoteka, višestruko uvećava rizik od prisustva ovakvih proizvoda na tržištu – jer gde ima potražnje biće i ponude. Ali i da time raste i rizik samih pacijenata da postanu ne samo žrtve prevare, već i bukvalne žrtve trovanja ili nelečene bolesti.
Uže gledano, falsifikovanje lekova i onlajn trgovina lekovima su dve blisko povezane pojave koje su nedavno dostigle veoma opasne razmere, posebno zbog njihovog uticaja na javno zdravlje. Bez interneta, društvenih mreža i pametnih telefona, trgovina lažnim lekovima se nikada ne bi proširila do te mere u poslednjih nekoliko godina, naročito u razvijenim zemljama – ali i u Srbiji.
Korišćenje interneta i pratećih onlajn rešenja za laku i diskretnu komunikaciju omogućava pravim pravcatim lokalnim kriminalcima, ali i članovima organizovanih kriminalnih mreža da prodaju potencijalno opasne proizvode u velikim količinama, i to direktno kupcima, a zaobilazeći sve uobičajene i sigurne kanale distribucije.
Osim toga, nije lako pozabaviti se onlajn tržištem falsifikovanih lekova zbog tehničkih i pravosudnih problema: na primer, oni koji vode ovakvu „trgovinu“ dovoljno su pametni da redovno sami obaraju sajtove, ili pak deluju preko društvenih mreža, zatvorenih grupa za komunikaciju na Viber-u, WhatsApp-u, Telegram-u, pa čak na skrivenom, tajnom delu interneta – dubokoj mreži Deepweb ili mračnom internetu Darknet. Sve kako bi se izbegli pokretanje istražnih i krivičnih postupaka policije i tužilaštva.
Rizici vezani za ovo ilegalno tržište su još veći danas, jer izgleda da kupci, odnosno pacijenti, potcenjuju opasnost. Procenjuje se da se više od dva miliona Evropljana svaki dan oslanja na samomedikaciju i posetu sajtovima i forumima na kojima naručuju lekove ne pitajući pre toga nikoga za profesionalno mišljenje.
Kontrola ove, uslovno rečeno paralelne mreže, skoro je pa nemoguća zbog njene neverovatne dinamike i upravo je to pravac novih razvoja kako ilegalne trgovine uopšte, ali sve više, trgovine lekovima ili nečim što na lekove podseća. Mogućnost da kupite najrazličitije proizvode „ispale iz kamiona“, odnosno kradenu, švercovanu, ili mimo poreskih kontrolora proizvedenu i distribuiranu robu, po naravno značajno nižim cenama od zvaničnih mesta prodaje uključujući i apoteke, eksplodirala je u poslednje vreme na društvenim mrežama.
Izgleda da su vremena šanera koji robu valjaju iz gepeka ili stanova na periferiji prošla. Ovo novo doba im naravno pogoduje, i pitanje je kada će i kako uopšte bilo koja država ili međunarodna zajednica moći da stane na put ovom sivom tržištu, odnosno sajtovima, stranicama i postovima koji se pojave kao pečurke posle kiše, i isto tako nestanu prema potrebi. A sve na plodnom tlu i za promet lekova na crno, od kojih su većina falsifikati.
Štaviše, nova filozofija koja se propagira od prošle godine, naročito iz Italije, zemlje odakle dolazi veliki broj kradenih lekova, jeste da sve lekove koji makar i na kratko izađu iz legalnog lanca snabdevanja – treba smatrati falsifikatima. Zašto?
Pa, pre svega, jer se ne zna na koji način su čuvani, naročito ako se radi o proizvodima za koje je neophodan takozvani „hladni lanac“, odnosno da se konstantno čuvaju na temperaturi od recimo 2-8°C. Čak i za druge lekove koji se mogu da se drže na sobnoj temperaturi nema garancije da nisu bili izloženi Suncu, vlazi, pali na pod… i da se tako razvio neki nusproizvod, potencijalno toksičan a svakako nepoznat i neželjen. Odnosno najprostije: ti lekovi su lažni jer je lažirano njihovo poreklo, i to je više nego dovoljno. Stoga tako i pojam „švercovanog“ leka treba da ode u prošlost.
I za sam kraj – par sočnih primera kako to deluje naslovna „prava“ farmakomafija.
Jedan od ključnih slučajeva koji je pokazao vunerabilnost zdravstvenog sistema konkretno u EU, a posebno kompleksnog modela nabavke lekova sa većim brojem aktera koje je teško kontrolisati, jeste takozvana „Operacija Vulkan“, poznata i kao „Slučaj Herceptin“, koji je započet 2014. godine sa istragom koja se razvlači evo već desetu godinu.
Ovaj slučaj je pokrenut nakon upozorenja od strane medicinskih sestara na odeljenjima onkoloških instituta i bolnica u Nemačkoj. One su primetile dve stvari. Najpre, kako pacijentkinje posle hemoterapije nakon odstranjivanja dojke zbog kancera ne dobijaju uobičajene nuspojave. A onda i kako su gumeni čepovi na bočicama iz kojih su izvlačile lek – Herceptin© (trastuzumab) za infuziju – već bušeni, pa su rupice nevešto maskirane lepkom i lakom za nokte.
Ispostavilo se da su bočice i pakovanja ukradene iz bolnica u Italiji, ponovo korišćene, odnosno falsifikovane tako što su punjene običnom vodom, i iznova uvedene u legalni lanac snabdevanja odnosno u bolničke apoteke drugih zemalja. Lekovi su bili praćeni i lažnim dokumentima od strane nekih neovlašćenih ali čak i potpuno autorizovanih veleprodaja – saučesnika u kriminalnoj šemi.
Zaplene falsifikovanih bočica su sprovedene od strane nadležnih u Nemačkoj, Finskoj i Velikoj Britaniji, a dokazana je distribucija ovog falsifikovanog leka i u drugim državama Unije. Nakon temeljne istrage od strane italijanske policije i Agencije za lekove AIFA, identifikovani su dodatni lekovi koji su ukradeni u Italiji i takođe kasnije uvođeni u bolnice u drugim državama, opet uz odgovarajuću, ali falsifikovanu dokumentaciju o kvalitetu i autentičnosti. A sve to je činila kriminalna organizacija povezana sa moćnom italijanskom mafijom iz regiona Napulja – Kamorom.
U leto 2015. godine, u organizovanoj akciji na 8 lokacija širom Italije uhapšeno je 60 ljudi, a krađe lekova iz bolnica, kojih je bilo i do 3 nedeljno pre toga, efektivno su zaustavljene na duži period.
Važno je napomenuti kako je ceo ovaj proces, koji zbog svoje složenosti izuzetno otežava posao tužilaštu i sudovima, omogućen kroz saučestvovanje više kompanija i organizacija koje su imale formalna sedišta na Kipru, u Mađarskoj, Letoniji, Rumuniji, Slovačkoj, Sloveniji i Grčkoj. One su izdavale lažne fakture kako bi se realizovala prodaja ukradenih lekova od strane ovlašćenih veleprodaja iz Italije i sa Malte. Te veleprodaje, odnosno brokeri lekova, potom su izvozili ove proizvode na druga tržišta EU. Komplikovano, zar ne?
Daleko se došlo od kurpulentnog, besprizornog čoveka u belom odelu koji reketira bakalnice iz Kuma 2…
Mnogo friškiji slučaj desio se prošle, 2023. godine, kada su italijanski karabinjeri specijalizovani za upravo farmaceutske zločine, otkrili logističku bazu kriminalne grupe koja je delovala iz mini-države San Marina. Istražitelji su identifikovali podzemnu laboratoriju u zabačenom selu, namenjenu za proizvodnju, obeležavanje i pakovanje doping proizvoda koji se koriste u teretanama ali i na sportskim takmičenjima.
Policija je zaplenila velike količine doping supstanci u obliku bočica, tableta, kapsula, boca i ambalaže, sve namenjene prodaji u Italiji, kao i oko 180.000 evra u gotovini. Osumnjičeni je navodno uvezao čisti Nandronol, anabolički steroid klasifikovan kao narkotik u Italiji, a njegove rute trgovine protezale su se širom Evrope pa sve do Kine.
A ovakvih slučajeva ima svake godine, i sve više.
U zaključku, ako već nemate tu nesreću da živite u nekog ubogoj sredini gde igrate farmakološki ruski rulet jer je svaki treći lek lažan, a vi nemate izbora pa ih kupujete na pijacama ili vam stižu kao preusmerena „humanitarna“ pomoć, prosto – nemojte. Nemojte kupovati lekove preko interneta. Nema tog popusta, dostupnosti ili stida koji je vredan vašeg zdravlja, a možda i samog života. Budite jači od tog iskušenja, a pre svega pametniji.
„Ne budite budala koja pleše na koncima u rukama moćnika.“
Izvor: n1info.rs
Fizička aktivnost je važna. Međutim, određena zdravstvena stanja, poput hipertenzije, mogu učiniti neke oblike vežbanja opasnima.
Hipertenzija ili visok krvni pritisak pogađa milione ljudi širom sveta i predstavlja značajan rizik za zdravlje kardiovaskularnog sistema ako se ne kontroliše.
Iako se vežbanje često predstavlja kao ključna komponenta u lečenju hipertenzije, nisu svi oblici fizičke aktivnosti sigurni za osobe s ovim stanjem.
Personalni trener, Endrju Vajt, upozorio je na tri vrste vežbe koje bi osobe s visokim krvnim pritiskom trebale da izbegavaju.
Za većinu ljudi, dizanje tegova može biti izvrstan način za izgradnju mišića i održavanje forme. Međutim, ako se borimo s hipertenzijom, najbolje je da se klonimo tegova.
"Podizanje tegova može uzrokovati značajno povećanje krvnog pritiska tokom dizanja", kaže Vajt za SheFinds.
Intenzivno naprezanje i mišićna kontrakcija, uključeni u ove vežbe, mogu dramatično da povećaju vaskularni otpor, prisiljavajući srce da radi jače kako bi pumpalo krv. Za osobe s hipertenzijom, ti trenutni skokovi krvnog pritiska mogu biti opasni.
Izometrijske vežbe, kao što su plank ili sedenje uza zid, mogu se činiti bezopasnima, ali prema Vajtu mogle bi da predstavljaju rizik za ljude s hipertenzijom.
"Ove vežbe mogu uzrokovati stalni porast krvnog pritiska tokom trajanja vežbe", objasnio je.
Tokom izometrijskih držanja ograničava se protok krvi, što dovodi do povišenog krvnog pritiska i predstavlja rizik za one koji već imaju problema s regulacijom pritiska.
Ako smo zabrinuti zbog visokog pritiska, trebali bismo da izbegavamo takmičarske sportove, powerlifting i intenzivne sprinteve.
"Ove naporne aktivnosti mogu dovesti do naglog porasta otkucaja srca i krvnog pritiska, što može biti opasno za nekoga s hipertenzijom", upozorava White.
Opterećenje kardiovaskularnog sistema tokom ovih aktivnosti može predstavljati značajan rizik za osobe s visokim krvnim pritiskom.
Dakle, iako je vežbanje važno za upravljanje hipertenzijom, određene aktivnosti mogu predstavljati ozbiljne rizike za pojedince s ovim stanjem.
Umesto učestvovanja u ovim potencijalno opasnim vežbama, osobe s hipertenzijom mogu da se usredsrede na vežbe koje pružaju kardiovaskularne prednosti bez ekstremnog opterećenja kao što su joga, pilates ili lagani trening otpora.
Izvor: b92.net
Konzumiranje voća i povrća deo je ishrane koji niko ne bi smeo da zanemari, ali kod mnogih to često nije slučaj. Ponekad je lakše izabrati brzo dostupnu i jednostavnu hranu koju ne treba mnogo prerađivati ili samo grickati nešto da prestanete da budete gladni.
U takvim situacijama mnogi jedu opcije poput brze hrane i hrane bogate šećerima, soli i nezdravim mastima koje loše utiču na organizam, izbegavajući jedenje povrća koje je veoma korisno za celokupno zdravlje.
Grupa dijetetičara za Parade je istakla šta se dešava sa telom ako ne jedemo dovoljno povrća.
Dijetetičarka Kara Harbstrit ističe da „preskakanje porcija povrća znači da propuštate ključne hranljive materije koje biste dobili takvom ishranom, uključujući vlakna. Konstantno nizak unos vlakana može uticati na zdravlje creva ili opšte zdravlje.“
Sa njom se složio i dijetetičar Danijel Čavez, koji tvrdi da „nedostatak povrća u ishrani implicira nedostatak vlakana, što rezultira nepravilnim pražnjenjem creva i gastrointestinalnim tegobama”.
Voće i povrće treba jesti svaki dan, a poželjno je jesti nekoliko različitih vrsta tokom dana. Međutim, to nije slučaj sa mnogima koji ponekad u toku dana ne pojedu ni jedno voće ili povrće.
„Nedovoljna konzumacija voća i povrća može povećati rizik od mnogih zdravstvenih stanja, uključujući kardiovaskularne bolesti, dijabetes, visok krvni pritisak i moždani udar“, kaže dijetetičarka Dženifer Hernandes.
Posledice neredovne konzumacije utiču i na imuni sistem. „Bez stalnog snabdevanja vitaminima i antioksidansima iz povrća, imuni sistem bi jedva mogao da se ‘bori’ sa šmrkanjem“, kaže dijetetičarka Kalin Tru, prenosi Parade.
Zdrava i uravnotežena ishrana je ključ za dovoljan nivo energije tokom dana.
„Povrće obezbeđuje esencijalne vitamine i minerale koji pomažu da se hrana pretvori u energiju. Ako stalno preskačete povrće, mogli biste da se osećate umorno i tromo tokom celog dana, što predstavlja izazov da se koncentrišete ili održavate svakodnevne aktivnosti“, ističe Tru.
Dok je pijenje tečnosti i dalje najbolji način za hidrataciju, jedenje određene hrane takođe može pomoći.
Harbstreet tvrdi da povrće svojim visokim sadržajem vode doprinosi ukupnom dnevnom unosu tečnosti. Zaista možete dobiti svu potrebnu tečnost pijući vodu i druga pića, ali porcija povrća se „računa” kao vid hidratacije.
Povrće je bogato hranljivim materijama i dobrim hranljivim materijama, tako da ne treba da čudi da je ishrana bogata povrćem dobra za kožu.
Čaves objašnjava da povrće „sadrži hranljive materije poput vitamina A i antioksidansa koji promovišu zdravu kožu. Bez dovoljno povrća može doći do suve kože, akni, prevremenog starenja i drugih problema sa kožom“, prenosi Parade.
Izvor: danas.rs
Zbog tako dobrog balansa mikroorganizmima, ova namirnica se uvek preporučuje u slučaju nekih bolesti prouzrokovanih disbalansom crevne flore.
Kiseli kupus obiluje vitaminom C, koji je važan antioksidans, a takođe sadrži i mnogo kalcijuma, kalijuma, gvožđa i vitamina B kompleksa. Fermentacijom kupusa stvara se i vitamin B12, koji se nalazi isključivo u namirinicama životinjskog porekla, zato se kiseli kupus posebno preporučuje veganima i vegetarijancima.
Kiseli kupus je prirodan izvor probiotskih bakterija koje popravljaju naš imuno sistem. Zbog tako dobrog balansa mikroorganizmima, ova namirnica se uvek preporučuje u slučaju nekih bolesti prouzrokovanih disbalansom crevne flore, posebno nakon terapije antibioticima.
Preporučuje se i za snižavanje lošeg holestrola u krvi, za ubrzavanje metabolizma, ali i za poboljšanje raspoloženja.
Kiseli kupus je siromašan kalorijama, sadrži tek 25 kalorija na 100 grama, pa se preporučuje tokom dijeta. Takođe je dobar i za malokrvne osobe jer je bogat mineralnim solima, vitaminima i hlorofilom. Osobama koje pate od visokog pritiska savetuje se da ne unose više od jedne porcije na dan jer je fermentisani kupus pun natrijuma, piše Zadovoljna.rs.
Krpelji žive na travnatim površinama i aktivni su od marta do novembra, tokom velikog dela godine, ima ih i u parkovima u gradovima. Hrane se krvlju čoveka i životinja i prenose brojne opasne bolesti.
Mogu da se zakače za kožu kućnih ljubimaca i da se kasnije kod kuće "presele" na kožu čoveka.
Budući da 1. maj mnogi provode u prirodi, novinari N1 su razgovarali sa dr sci. med. Aleksandrom Vojvodić, specijalistom dermatovenerologije i subspecijalistom alergologije i kliničke imunologije, o tome kako da se zaštitite od krpelja, ali i šta da radte ukoliko dođe do ugriza krpelja.
- Veoma je važno ukloniti krpelja što pre i ukloniti ga pravilno, a takođe i uklonjenog krpelja poslati na analizu. Na taj način smanjujemo mogućnost prenosa bolesti koje krpelji mogu da prenesu - savetuje dr Vojvodić.
Ona objašnjava da je najbolje da se javite u medicinsku ustanovu kako bi lekar pravilno uklonio krpelja jer nestručnim uklanjanjem se može napraviti mnogo štete.
Ipak, kako dodaje, ukoliko ste u prirodi danima, i nema medicinske pomoći, moraćete to da učinite sami, jer je bitno da se krpelj ukloni što pre, što je duže na koži, mogućnost prenosa bolesti je veća. Smatra se da se posle 24 sata na koži mogućnost prenosa bolesti značajno povećava.
- Pinceta treba da bude čista, dezinfikujte je vodom i sapunom ili alkoholom, i uhvatite krpelja što bliže koži, i povucite nagore ujednačenim pritiskom, bez uvrtanja ili gnječenja krpelja. Krpelja stavite u neku teglicu ili kutijicu. Očistite mesto ugriza sapunom i vodom, pa odnesite krpelja na analizu i javite se lekaru čim budete došli u grad - savetuje doktorka.
U narednom periodu, kako objašnjava, treba obratiti pažnju na tegobe - crvenilo na mestu uboda, osip, glavobolje, otok limfnih žlezda, povišenu temperaturu i bilo koje tegobe.
Takođe, dr Vojvodić kaže da uvek nadalje treba da nagalasite da je nekada došlo do uboda krpelja. Lekar će dati i nalog koje analize treba da uradite da bi se utvrdilo da li je organizam odreagovao na neki mikroorganizam koji je krpelj moga da sadrži, a pre svega uzročnika Lajmske bolesti.
- Smatra se da je na teritoriji Beograda veliki broj krpelja zaražen uzročnikom ove bolesti. Međutim, pored Lajmske bolesti, oni prenose i uzročnike Q-groznice, tularemije, encefalitisa - upozorava doktorka.
Krpelja, kako kaže dr sci. med. Aleksandra Vojvodić, ne natapajte alkoholom, benzinom, različitim uljima, vrelom vodom, lakom za nokte i ostalim sredstvima koja su u širokoj upotrebi - na taj način stimulišete krpelja da izbaci sve mikroorganizme koji se nalaze u njemu i uzrokuju brojna oboljenja.
- Takođe, ne treba ni da se uvrće, okreće, već se samo izvuče - prema svim preporukama za pravilno uklanjanje krpelja CDC - objašnjava ona.
Dalje doktorka kaže da postoje i druge razne procedure koje se koriste u narodu do spaljivanja, stavljanja šara, itd - ne nikako, ništa se ne radi sem gore navedenog, a najbolje je javiti se odmah u zdravstvenu ustanovu gde će lekar ukloniti krpelja i dati uput šta dalje raditi.
- Izbegavajte šetnju kroz delove sa visokom travom, idite sredinom staze, ne sedajte na travu, drveće, gde krpelji mogu da dođu do kože - kaže doktorka Vojvodić i savetuje da koristimo proverene repelente na sve otkrivene delove tela, prateći uputstva.
Postoje repelenti i za decu, za kućne ljubimce.
- Nosite kačkete, šešire, duge pantalone i duge rukave, navucite čarape preko pantalona, nosite patike, neka bude što manje otkrivenih delova tela. Nema naučnih podataka da narukvice, ogrlice koje se prodaju u te svrhe i slično mogu da zaštite od krpelja. Mogu da se koriste kao pomoćna sredstva. Odeća svetlih boja omogućava da se krpelj lakše uoči, zato se obično preporučuje - dodaje Vojvodić kada je reč o zaštiti od krpelja.
Kada dođemo kući, savet je da se istuširamo, pregledamo kožu celog tela i dece, a obavezno proverimo pazuhe, prepone i kosu, pošto krpelji vole toplu i meku kožu.
Izvor: direktno.rs
Prerađena pića obuhvataju široku paletu napitaka koja su prošla kroz različite procese proizvodnje.
Ova pića često sadrže dodatne šećere, veštačke arome, konzervanse i druge aditive za poboljšanje ukusa, izgleda i roka trajanja. Iako može izgledati zgodno, uživanje u prerađenim pićima može imati štetne efekte na zdravlje creva i doprineti akumulaciji visceralne masti. Lekar dr Blen Tesfu i dijetetičar i nutricionista Lauren Harris-Pincus otkrili su dva takva pića.
Energetska pića, koja se često konzumiraju za brzo povećanje energije, mogu imati štetne efekte na zdravlje creva i doprineti akumulaciji visceralne masti. Prepuna kofeina, šećera i veštačkih aditiva, ova visoko obrađena pića mogu poremetiti delikatnu ravnotežu crevnih bakterija, što dovodi do upale i problema sa varenjem.
Visok sadržaj šećera u energetskim napitcima takođe može povećati nivo šećera u krvi i podstaći skladištenje masti, posebno visceralne masti, ako se previše konzumira.
„Energetska pića mogu izazvati gastritis, upalu i dijareju. Pored toga, mogu izazvati tremu i povećati anksioznost“, kaže Haris-Pinkus za SheFinds.
Napici puni visokih količina dodatih šećera, veštačkih aroma i konzervansa, poput gaziranih napitaka, prave haos na različite načine. Brz dolazak šećera iz ovih napitaka može izazvati nagli skok nivoa šećera u krvi, što tera telo da višak energije skladišti kao mast. Osim toga, nedostatak vlakana i hranljivih materija u gaziranim napicima dodatno pogoršava njihove štetne efekte na zdravlje creva, otvarajući put potencijalnim dugoročnim zdravstvenim komplikacijama.
„Gazirani napici sa šećerom sadrže prekomerne količine dodatih šećera, što može dovesti do poremećaja u crevnoj mikroflori i podsticanja rasta štetnih mikroorganizama,“ kaže Tesfu. „Konsumacija zaslađenih napitaka može izazvati upalu creva niskog intenziteta, što doprinosi gastrointestinalnom nelagodnosti i drugim zdravstvenim problemima. Visok unos šećera takođe je povezan sa smanjenjem raznovrsnosti crevne mikroflore, koja je ključna za zdrav probavni sistem.“
Alkohol uključuje različite vrste, od piva i vina do žestokih pića kao što su votka i viski. Prekomerni unos može dovesti do štetnih efekata na zdravlje creva, doprineti nagomilavanju sala oko stomaka i drugim ozbiljnim zdravstvenim tegobama, upozorava lekar.
Određene vrste alkohola, posebno one sa visokim sadržajem šećera i kalorija, kao što su slatki kokteli i vino, mogu oštetiti zdravlje naših creva i podstaći upalu, što na kraju dovodi do problema sa varenjem i debljanja.
„Prekomerna konzumacija alkohola može da poremeti ravnotežu crevnih bakterija, što dovodi do disbioze i poremećaja creva. Takođe, redovna konzumacija alkohola je povezana sa povećanim rizikom od inflamatornih bolesti creva, kao što su Kronova bolest i ulcerozni kolitis“, zaključio je Tesfu.
Izvor: danas.rs
Znate li šta je vitamin N? Vrlo verovatno ste u deficitu, kao i većina ljudi.
Vitamin N je neophodan za fizičko i mentalno blagostanje, oslobađa nas stresa, puni energijom kada smo loše raspoloženi i jača imunitet. O čemu se zapravo radi?
Moćni i svestrani vitamin N zapravo je priroda (na engleskom Nature), pa ga slobodno možemo zvati i vitamin P.
Ne dobija se hranom, a ne postoji ni čarobna tableta kojom ćemo uneti potrebnu dozu. Jednostavno moramo ustati, skloniti se od ekrana i izaći na svež vazduh, što bliže nekom zelenilu.
Vitamin N dobijamo kada smo u mogućnosti da energizujemo svoja čula u prirodnom okruženju i potpuno se opustimo. Njegova terapeutska moć potkrepljena je i naučnim dokazima.
To što provodimo većinu svakog dana u zatvorenom prostoru, satima gledajući u ekran i dugotrajno sedeći, postalo je normalno i potpuno uobičajeno.
I ne radi se tu samo o radu u sedećem položaju već i o navici da i slobodno vreme i vikende provodimo u zatvorenim prostorima. A čak i kad izađemo napolje, mobilni su nam u rukama i redovno odgovaramo na poruke i proveravamo šta ima novo na društvenim mrežama.
Ako vitamin N konzumiramo na pravi način, evo koje nas sve dobrobiti očekuju:
– smanjuje stres i poboljšava kvalitet sna
– smanjuje rizik od krvnog pritiska, dijabetesa i gojaznosti
– poboljšava funkciju imunološkog sistema
– jača mentalno zdravlje i smanjuje osećaj teskobe
– pomaže da se osećamo zadovoljniji sobom
– povećava socijalnu povezanost i učvršćuje odnose
Sa prolećem stiglo je mnogo ukusnog sezonskog voća, među njima i mnogima omiljena jagoda. Jagode nisu samo hedonističko iskustvo, već i bogat izvor vitamina, minerala i lekovitih sastojaka, a pored svega toga, imaju samo 33 kalorije, pa će biti odličan saveznik za one koji bi želeli da smršaju do leto.
Za početak, jagode su prava riznica antioksidanasa. Jagode su četvrte na listi namirnica sa najvećom koncentracijom antioksidanasa, koji štite vaše telo od slobodnih radikala i tako usporavaju starenje i izazivaju mnoge bolesti. A ako ih kupujete na kilograme, tu je i trik da jagode ostanu sveže nedeljama.
Oni su odličan izvor vitamina C koji jača arterije, a nadbubrežne žlezde, poznate i kao stresne žlezde, trebaju više vitamina C nego bilo kom drugom organu u telu. Samo osam jagoda ima više vitamina C od jedne pomorandže.
Istraživanja su pokazala da jagode pomažu u regulisanju šećera u krvi. Samo jedna šoljica dnevno može igrati veliku ulogu u prevenciji bolesti krvi. Nivo šećera u krvi je povezan sa gojaznošću, promenama raspoloženja, dijabetesom i hipoglikemijom.

Jedna porcija jagoda sadrži 134 mg kalijuma, koji reguliše krvni pritisak i deluje kao zaštita od negativnog dejstva natrijuma. Jagode su jedna od najzdravijih namirnica za srce. Sadrže elaginsku kiselinu i flavonoide koji pozitivno utiču na kardiovaskularni sistem. Oni smanjuju nivo lošeg holesterola koji izaziva začepljenje arterija.
Jagode su antiinflamatorne i ublažavaju bol. Nauka je dokazala da jagode smanjuju markere upale. Preporučuje se da ih konzumirate tri puta nedeljno kako biste smanjili rizik od upale, a zbog njihovog divnog ukusa verujemo da ni češća konzumacija neće biti problem.
List i koren jagode su podjednako lekoviti kao i plod. Čaj se pije kao lek za probleme sa varenjem, upale grla i prehlade, a u poslednje vreme sve više se piše o dobrobiti lišća u lečenju reume, artritisa i gihta, piše Story.hr.
Uzmite stabljike baštenskih jagoda, a još bolje – od šumskih jagoda. Jednu kašičicu iseckanih stabljika prelijte čašom ključale vode. Ostavite čaj poklopljen 20 minuta. Pijte ovo prijatno i veoma lekovito piće tri puta dnevno.
Izvor: nova.rs
Pažljiv izbor namirnica može pružiti brzo olakšanje. Nadutost može nastati zbog prejedanja, brzog jedenja ili netoleran...
Sve informacije na ovoj veb stranici objavljuju se u dobroj nameri i samo u opšte informativne svrhe. Veb stranica sombor.info ne daje nikakve garancije o potpunosti, pouzdanosti ili tačnosti objavljenih informacija. Svaka radnja koju preduzmete u vezi sa informacijama koje pronađete na ovoj veb stranici je na vaš sopstveni rizik i vlasnik sajta neće biti odgovoran za bilo kakve nastale gubitke i/ili štetu.
Materijal preuzet sa interneta smatra se javno dostupnim osim ako nije drugačije navedeno. U slučaju da postoji problem ili greška u vezi sa autorskim pravima na određenom materijalu, kršenje autorskih prava je učinjeno nenamerno.
Nakon predstavljanja dokaza o autorskim pravima, sporni materijal će odmah biti uklonjen sa sajta.